Ante Miše razmišlja brzo, tako i govori. Očito nogometnu tematiku i problematiku ima u malom prstu lijeve ruke, zato ga vrijedi čuti. Tu je dakle pitanje o sudionicima prvenstva Hrvatski Telekom Prve lige te, dakako, ovaj tjedan posebno intrigantnoj A-selekciji.
Dinamo?
- I ja mislim da je već prvak. Objektivno najbolji, po bodovnom kontu nedostižan. Premda igrom baš i ne odskače. Međutim, Plavi su pronašli odgovarajuću „kemiju“. Napokon. Nisu kadrovski jači nego lani, ali su kompaktniji, sigurniji, s neusporedivo manje oscilacija. Vjerojatno je bitna promjena trenera: nešto im nije odgovaralo kod Ivajla Peteva. Nema dvojbe da je Mario Cvitanović donio drukčiji duh i novi polet, vidi se da minutažu dijeli pozorno. Da nisu transferirali Juniora Fernandesa, klasu za sebe, Zagrepčani bi bili još jači, mnogo jači.
Osijek?
- Njegov nogomet je najmoderniji. Sportski direktor Alen Petrović potpuno je pogodio akvizicije jer se s Muzaferom Ejupijem, Erosom Grezdom i Petrom Bočkajem dobila silina. Bijelo-plavima ne odgovara toliko razbijanje protivničkog bunkera koliko iz bloka efektnom tranzicijom stizati u prve redove. Zato su, naprimjer, zapeli u Vinkovcima i Zaprešiću, makar je to s Interom u prvom poluvremenu izgledalo daleko od poraza, domaći su dvaput prošli centar i oba puta zabili. Važno je spomenuti i Zorana Zekića, stručnjaka koji odlično vodi najugodnije iznenađenje lige.
Rijeka?
- Teško je nadoknaditi lanjskih tridesetak golova u izvedbi Franka Andrijaševića i Romana Bezjaka, plus sjajnog detonatora Stefana Ristovskog, desnog bočnog koji je u paru s Markom Vešovićem stvarao čuda. Stoga ne čudi što je sastav s Rujevice ranjiv, s toliko poraza u nizu. Meni se čini da nerijetko ipak igra europski. Ali mala agonija je tu, koju će s pametnim predsjednikom Damirom Miškovićem uskoro prevladati. Pozitivno je što ostaje Matjaž Kek – ako je znao da trofeja, znat će i kako iz postojeće nelagodne situacije. Imam dojam da je više posrijedi kriza rezultata nego kriza igre. Bilo bi dosta lakše da je na sceni Mario Gavranović, ne znam što se događa…
Hajduk?
- Što uopće kazati. Bodova je premalo. Svaka sezone isto: ide se po naslov, po pokal u kupu. Kad ono, ništa. Sad je kriva i ozljeda Marka Futacsa, robusnog špica kojem je bio podređen stil bez puno kombiniranja. Adio Španjolcu? To je tako, čim zaredaju podbačaji moraš se pakovati. Nije Joan Carrillo u subotu smio vaditi Tomu Bašića i uvoditi Tonija Teklića, bit će vremena za razvoj mladih. Gosti iz Rudeša shvatili su da Majstor s mora popušta pa preokrenuli 0:2 u 3:2, uzeli ponuđeno. Ne slažem se na Poljudu nema igrača, koliko čujem nisu ni jeftini. Slažem se, svakako, s Ikom Buljanom da je previše stranaca – pa isprepliće se deset različitih jezika! Izgubljen je osjećaj pripadnosti biloj boji, koja više i nije bila. Formula je u ovdašnjem kadru pojačanom dvojicom inozemaca.
Inter?
- Divim se momčadi iz Zaprešića i njenom treneru. Samir Toplak izvrsno koncipira, slaže, dirigira, uvijek nadoknadi one koji odu, a odlaze najkvalitetniji. Žuti se jednostavno ne daju, štoviše, eto ih nasred ljestvice, i malo više, mirno brode u sigurne vode. Redovito u tom svom filmu, održivi, nezgodni. Čestitke na hrabrosti i kontinuitetu. Sve čine tiho, bez afera i stresova, što je dodatna vrlina.
Lokomotiva?
- Ne mari za one kojih nema, vješto se popunjava, stvara i postavlja. Željna dokazivanja. Lovro Majer je najbolji mladi igrač HT Prve lige, bilo bi nepravedno preskočiti Luku Ivanušeca. Primjernim učinkom predstavljaju se i Ivan Šunjić i Luka Capan.
Slaven Belupo?
- Podbačaj evidentan. Koprivničanci bi trebali biti peti, prvi do „velike četvorke“. Međutim, ne igraju kako treba. Iako je postava solidna, opća klima povoljna, financije neupitne, ponovo se uključio i priznati sportski djelatnik Robert Markulin. U čemu je problem? Stanje nije blistavo. Nije ni kritično – oni će se izvući.
Istra 1961?
- Autor posebne priče. Sve češće se šuška da su Puljani na izmaku snaga, gotovi, spominju se nesavladive barijere, kad tamo… Istra dokazuje da nije u šoldima sve. Nema za autobus do Vinkovcima, onda šokirane Slavonce razvali ni ne trepnuvši!
Cibalia?
- Opet osuđena na borbu za o(p)stanak. Prema tome, sve se reprizira iz godine u godinu. Pada i upada. Bit će da ta borba pridonosi izdržljivosti, ma kolikogod je nepopularna. Jasno da je nezahvalna i nezavidna.
Rudeš?
- Gledao sam utakmicu u Kranjčevićevoj s Rijekom, 1:5. A u prvom poluvremenu moglo je biti 3:1. Opasan je taj mali Tomislav Turčin, brz k'o metak. Dragocjen pak Mario Budimir, sposoban zatresti mrežu kad suparnik rezonira da je to nemoguće. Nekidan smo pratili kako autsajder oduševljava u Splitu. Čast, ali neka Rudešani zahvale i Carrillu, koji je pogrešnim potezima dobio poraz i otkaz!
Hrvatska?
- Favorit, naravno, u doigravanju s Grcima. Ali neće biti lako. Izabranici Michaela Skibbea su u kvalifikacijskoj skupini izgubili tek jednom, u Pireju od Belgijanaca 1:2. Nisu to ekstra-klase, još manje su tobožnji marginalci. Tradicionalno čvrsti, organizirani, tvrdi, razmješteni po velikim europskim klubovima, navikli na utakmice poput ovih što slijede. Oni će se pretežito braniti, bacati na glavu. Takav pristup mora krasiti i Vatrene: dati barem 100 posto i demonstrirati tehničku premoć. Šteta što izostaje Milan Badelj, strahovito bitan jer savršeno zna kada gdje biti i što napraviti. Zamjena? Smatram da mu je Filip Bradarić najsličniji.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
