Ne, uopće ne čudi što se stasitog Solinjanina koji je nekidan proslavio 30. rođendan opet sjetio Fabio Cannavaro. Očito je da ga glasoviti stoper (možete zamisliti kakva je marka bio ako je dosegnuo tek 176 centimetara pa kao metla čistio na najosjetljivijoj poziciji momčadi!) cijeni do obožavanja. Cannavaro je bio ne samo član već i kapetan Azzurra na World Cupu 2006. godine u Njemačkoj kad su se zakitili četvrtim šampionskim naslovom. Te je sezone osvojio Zlatnu loptu France Footballa kao prvi defenzivac do tada i od tada. FIFA ga je također proglasila najboljim, čime se glede uloge na terenu pridružio podjednako slavnom i nezaboravnom Franzu Beckenbaueru. Jest da dotični Fabio još nema trenersku karizmu i biografiju poput legendarnog zemljaka Capella, no ide mu, ide.
Odnedavno je po drugi put stručni boss Guangzhou Evergrandea, iz glavnoga grada južne kineske provincije Guangdong prispodobivog i po imenu Biserna rijeka. Gleda na Hong Kong i s 15 milijuna stanovnika spada među najveće na planetu. Nije se dakle FC dugo zadržao kod Tianjin Quanjiana, prethodnog poslodavca u koji je prvi put zvao NK. Uvažavanju je istovjetna cijena: njegovom klubu oko 50 milijuna eura odštete, njemu pak i do 12,5 a spominje se apsolutno fenomenalnih 15 milijuna eura godišnje čime bi Sv. Nikola postao bez konkurencije najplaćeniji hrvatski sportaš svih vremena. Kažu da rekord i dalje drži Luka Modrić s otprilike 7,5 milijuna.
Mora nam biti samo drago što taj Cannavaro upinje sve napore ne bi li se domogao topnika odraslog pored Jadra; čovjek je fasciniran Kalinićevom kvalitetom i sposobnošću. Čak nam dođe malo žao što „centarfor zvan čežnja“ i dalje odugovlači. Boji se, veli, odlaska na dalekoistočne meridijane da ga Zlatko Dalić ne izgubi iz tzv. ruske percepcije.
Pretpostavljamo da je strah neopravdan jer izbornik sigurno ima široke vidike i ne pada mu na um odreći se takvog majstora. Pardon, velemajstora.
Nikolu Kalinića prvi je na državnoj te proširenoj, kontinentalnoj, razini promovirao ravnatelj selekcije U-17 Ivan Gudelj. Kome je na EP-u 2005. u Italiji bio ključna poluga u pohodu na četvrto mjesto, zamalo je izmakla medalja, ne tek brončana. Od osamnaestorice sudionika u „kockastom“ nogometaški su osim Kalinića uspjeli još Dejan Lovren, Milan Badelj, Ivan Kelava, donekle Stipe Bačelić Grgić, Krešo Ljubičić i Dino Špehar… Kalinić je za državne kadete igrao 18 puta i nanizao 15 pogodaka. Uglavnom je bio standardan i za U-16 (2/1), U-19 (12/11), U-20 (1/0), U-21 (9/4). Zasad kod A-Hrvatske ima 40 nastupa i 15 egzekucija, premijerno ga je svibnja 2008. u Rijeci protiv Moldavije uvrstio Slaven Bilić, od 62. minute umjesto Igora Budana. Puno je bitnije sudjelovanje na EP-u u Austriji kad je 20-godišnji perspektivac dobio šansu u klagenfurtskom srazu s Poljacima, 15 minuta kao alternacija za Ivana Klasnića.
Klupski životopis bilježi boravak među Bilim tićima od 1998. do 2005. godine, od tada je profesionalac. Posuđivan Istri u kojoj ga je iskreno uvažavao trener Krunoslav Jurčić, potom Šibeniku, kojeg je pojačao nakon što je Ante Rukavina preselio na Poljud. Opstoje barem podaci na netu da je iz Hajduka (statistika 79/44) za 7 milijuna eura sredinom ljeta 2009. otišao u Blackburn Rovers (54/15), onda za 6 milijuna u Dnjipro (86/27), zatim za 5,5 milijuna eura u Fiorentinu (69/27) odakle je krajem lanjskog kolovoza avanzirao do San Sira i dresa Milana (21/4 računajući sve partije) ustupljen za 5 milijuna s tim da otkup idućeg ljeta košta dodatnih 20.
Ako tu ostane. Ako ipak ne odleti na Bisernu rijeku. Inače, trenutačno je Nikola procijenjen na 19 milijuna eura što je, bez dvojbe, aproksimativna svota. Odokativna.
Utvrđeno je da je Guangzhou Evergrande Taobao FC najbogatiji svjetski klub težak 3,35 milijardi dolara. Što znači da je Manchester United drugoplasirani, sa 2,35 milijarde. Tvrtka Evergrande bavi se nekretninama. Drugi tj. „skromniji“ sponzor je Alibaba, korporacija koja slovi najuspješnijom na kugli zemaljskoj povodom internetske trgovine. Crveni – na gostovanjima žuti – izbačeni su zbog stanovitih nesportskih radnji (namještaljke) u drugu kinesku diviziju, odakle su se furiozno vratili 2010. Kad je Shandong Luneng iz Jinana pod vodstvom Branka Ivankovića bio prvak, a Shanghai Shenhua s Miroslavom Blaževićem u zadnjem kolu porazom u Jinanu ispustila položaj br. 2. U međuvremenu je Guangzhou najbolji baš svake sezone, sedam puta zaredom, s tim da je 2013. i 2015. bio pobjednik Azijske Lige prvaka. U tom razdoblju vodili su ga Lee Jang-Soo iz Južne Koreje te opće vedete Marcello Lippi i Luiz Felipe Scolari. Po drugi put, eto, kormilo je preuzeo Fabio Cannavaro. Zanimljivo da je, prethodno, u asistentskoj funkciji bio Drago Mamić, Hrvat rođen u Valjevu, od studenoga 2005. do veljače 2006. zavidno prva osoba stožera, ali tih mjeseci se odmaralo i pripremalo, ne i igralo…
Od nogometaša sa stadiona Tianhe kapaciteta 60.151 sjedalica valja istaknuti domaćeg svata, strašnog strijelca Gao Lina, svakako pripadnike brazilske trupe Elkesona de Oliveiru Cardosa, Alana Douglasa Borgesa de Carvalha, Ricarda Goularta Pereiru te Luiza Guilhermea de Conceicaoa Silvu zvanog Muriqui, dakako da je najpoznatiji s tom putovnicom Jose Paulo Bezerra Maciel Junior kome se tepa Paulinho; iz Tottenhama je došao za 14 milijuna eura, u Barcelonu otišao za 40! Kolumbijac Jackson Martinez pristupio je iz Atletica Madrid za 42 milijuna eura. Bio je tamo i Dario Leonardo Conca, Argentinac. Solidno se snalazio i dečko s Hondurasa, Luis Alfredo Ramirez Quioto pod nadimkom El Bombero.
Međutim, želja svih želja bila je i ostaje Bum-Bum Kale!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
