Sva sreća da Juventus nije Genou u utakmici za bodove Serije A dočekivao u nedjelju, nego dan kasnije. Jer što bi Mario Mandžukić rekao treneru Massimilianu Allegriju kad bi se pojavio neispavan, s podočnjacima, ali i s osmijehom od uha do uha zato što je njegov obožavani Stipe Miočić - Terminator isprašio onog napuhanka Francisa Ngannoua - Predatora tog jutra od 6:20 u oktogonu nasred TD Gardena u Bostonu?
Bolje je ovako, da MM na miru proslavi veliki uspjeh velikog Hrvata. I kao što bi rekao Stipin otac Bojan: „Nije on nikakav Amerikanac, osim po mjestu rođenja, on je pravi Hrvat u punom smislu toga pojma!“
Naravno da smo glede bostonskog meča dežurali masovno, bojeći se da francuski Kamerunac sirovom snagom ne napuni desni aperkat pa ga uputi na nama dragu metu. Pokušao je, nije prošlo. Namjerio se na pogrešnoga. Što je i sam priznao, neshvatljivom tezom da je vladajućeg prvaka UFC-ove kraljevske kategorije podcijenio!? Temeljem čega, zar se tako odnosi prema šampionu koji je nemilosrdno sredio galeriju boraca najzvučnijih imena, od Marka Hunta preko Fabricia Werduma i Alistera Overeema do Juniora dos Santosa. Dotični, taj Predator „jači od Ford Focusa“, u izgubljenu je poziciju od istinskih velikana stjerao tek Alistera, kojeg je uhvatio na spavanju. U međuvremenu zaboravljajući da je naš Terminator kadar oboriti i vola i bivola, kako ne bi običnog protivnika. Zato što je raznovrstan, superioran tehnički, psihološki te pogotovo taktički, što je ne samo ekstra snažan već i nadasve pametan.
Um caruje, snaga klade valja!
Doimalo se da ta impresivna Francisova figura, puna isklesanih mišićnih snopova, može sve, no važila je jedino poruka medicinskog tehničara iz clevelandske vatrogasne jedinice Valley View, ponekad i Oakwood: „Neće moći ove noći“. Jasno da se potom slavilo i u njegovom rodnom Ohiju i u obližnjoj Pennsylvaniji s brojnim zemljacima. Poglavito pak u očevoj Rtini i maminom Cetingradu - pogošćeno janjetinom, počašćeno šljivovicom. Bilo je evidentno da bi Stipe srušio savršeno iscijeđenog takmaca i da mu je samo puhnuo pokraj glave, toliko je njegovu isforsiranu goropadnost sveo na status probušene lopte. Ali nije htio riskirati, sigurno vođen savjetima svoga stožera – zašto grogiranom gubitniku servirati šansu za eventualni „lucky punch“. Tko zna, makar je nakon treće i četvrte runde izgledalo da FN ne može podići ruku ni na Miočićevu ispruženu na pozdrav početkom četvrte i pete…
Taj pozdrav je sastavni dio visoke sportske kulture našeg asa-gospodina, čije je svako slovo na svome mjestu. I svaki potez. Osobito udarac. Dakako da je anulirao suparnikove adute paralelno dajući maha vlastitima, prezentirajući kompetentnost i neumoljivost. Koju majka Kathy vidi naknadno, kad sve dobro prođe pa smije nakratko – bez straha i teške brige – pogledati prema televizoru.
Takav je život.
- Roditelji su me odmalena vezivali za svoj stari kraj, pričama i ljudima. Spominjući ustrajnost i poštenost. Zarana sam shvatio da nema mnogo naroda poput našega. Volim to što sam Hrvat!
Lijepo je što su u sjajnim odnosima Stipe Miočić i Mirko Filipović, još jedna klasa borilačkih vještina. Inače izvrstan nogometaš, pokazan/dokazan i u dresu Cibalije. Kad je Stipe sredinom ožujka 2015. godine boravio u Zagrebu i bio posebni Mirkov gost na Borčecu kasnog je popodneva skoknuo na trening A-reprezentativaca u Maksimir. Bio je to jedan od najdirljivijih sastanaka, i njemu i njima. Možda je i zbog takve injekcije momčad Nike Kovača potom nokautirala Norvešku 5:1!
U subotu je rukometna Hrvatska pregazila također Norvešku, a u Areni Zagreb bučno je navijala i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u društvu aktualnog nogometnog izbornika Zlatka Dalića. Hrvatski sportaši opći su miljenici, za njih dišu znanci i prijatelji iz svih grana; nije li ovih tjedana na tribinama povrh parketa kojim jure izabranici Line Červara najpopularniji rekvizit vaterpolska kapica, neodoljivi podsjetnik na najboljeg planetarnog igrača Sandra Sukna kome se želi potpuno ozdravljenje i žuran povratak u bazen; kapica koju je kao pomoć u suzbijanju posljedica ozljede vrlo konkretno nosio Vedran Ćorluka!
Kad idući put Miočić svrati do Filipovića bit će nova prilika za košarkaški hakl. I za seriju čestitaka. Pretpostavljamo da će američkog Hrvata već u zračnoj luci opet prepoznati, okružiti i pozdraviti stotine koje će se tamo zateći, naoružane ponosom, olovkom za autogram i mobitelom za selfie. I neka. Malo nas je, no imamo što svima kazati i pokazati.
Kolikogod su sportske discipline različite, one u izvedbi hrvatskih natjecatelja podrazumijevaju osobiti štih. Upravo ono da um caruje, što je jučer u zoru tako zorno predočio ljubimac nacije i te kako zainteresiran za hrvatsku putovnicu kao simbolično pokriće emocijama kojima se diči. Imponirajući svestranošću, karakternošću, strpljivošću, originalnošću. Mudrošću kojoj je majka oprez. Zar tako nisu mrežu do trijumfa pleli glasoviti nogometni umjetnici/ratnici Aljoša Asanović, Robert Prosinečki i Zvonimir Boban pripremajući loptu za završni udar Davora Šukera, prvaka instinktivne inteligencije i nemilosrdne reakcije!
Stipini frendovi Mario, Luka, Danijel, Domagoj, Dejan, Vedran, Šime, Milan, Andrej, Marcelo, Marko, Nikola, nekoliko Ivana i svi ostali predvođeni šefom Zlatkom jako bi se obradovali proljetnom susretu. Naime, uoči Svjetskog prvenstva nema bolje stimulacije od one koju isijava etablirana svjetska marka zaljubljena u sve što je hrvatsko!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
