Sreten Ćuk je vrlo srdačna osoba. Permanentno raspoložen, nasmijan, spreman na šalu. Na ozbiljan posao pogotovo. Istančanog nogometnog osjećaja, gena brušenog sad već desetljećima. Dok razgovara figa nije u džepu; ne ustručava se reći što misli i zašto tako misli.
U kakvom je odnosu s centralom u Hiltonu?
- Posrijedi je stalni radni odnos. Nakon godinu i pol u iranskom Persepolisu nastavljam zapravo tamo gdje sam stao.
Preciznije, bio je instruktor regije Središte:
- Od 2000. do 2015. godine. Vratio sam se u skladu s dogovorom te uklopio u modificirani ustroj Saveza.
Otkad je trener?
- Od 1992. Od 1996. namještenik u Lokomotivinom centru kao projektu ZNS-a, nastavljač misije Pere Dujmovića, Ilije Lončarevića i Božidara Šikića. U međuvremenu (1998.) bio s mladim Zagrebašima. Zatim postao instruktor, jedini koji je došao natječajem.
Što najradije pamti iz tog desetljeća i pol na čelu podmlatka iz pet ovdašnjih županija?
- Formiranje pionirskih liga, pomoć u pokretanju međunarodnog juniorskog turnira „Mladen Ramljak“ u Zagrebu i kadetskog „Branko Čavlović-Čavlek“ u Karlovcu, „Kutiju šibica“ za klince, 30 naslova prvaka Hrvatske, 2. mjesto s EP-a regija u Republici Irskoj.
Zasigurno je bio učitelj mnogim kasnijim asovima?
- Organizirao sam bazične državne kampove, prvi u U-15 pozvao Ivana Perišića, svakako i dečke iz sjajne garniture 1989. Milana Badelja, Dejana Lovrena, Ivana Tomečaka, Josipa Pivarića…
I asistirao svim izbornicima:
- Marijanu Brnčiću U-15, Ivanu Gudelju U-17, Ivici Grnji U-19. I Draženu Ladiću U-21 zajedno sa Zlatkom Dalićem. Smatram, inače, da je najbolja kombinacija kod se izbornicima imenuju instruktori, oni koji su najupućeniji te ionako profesionalci HNS-a.
Danas su na tim pozicijama Mladen Ivančić, Petar Krpan, Robert Jarni i Nenad Gračan?
- Naravno da smo već upriličili sastanak. Ivančiću, Krpanu i Jarniju mandat istječe ljetos. Gračanu dogodine – nadam se da će se njegova reprezentacija plasirati na Euro u Italiji i San Marinu, bila bi to krasna potvrda rada i potencijala.
Malo smo stali s visokim natjecateljskim dometima, očito ima i skromnijih generacija?
- Da, ali trebamo konstatirati/priznati i pogreške. Moramo zaorati Hrvatskom! Preko regija, županija i klubova nositelja kvalitete do najšire baze, nije upitno da je ona temeljna, presudna. Potrošila se silna energija lutajući svijetom u potrazi za kakvim kandidatom premda je dokazano da oni iz treće iseljeničke generacije - čiji je djed iz Hrvatske - ne posjeduju nacionalni naboj koji nam je s obzirom na povijesne okolnosti tako prepoznatljiv (Ivan Rakitić, posljednje ino-pojačanje Vatrenih, je iz druge). Ako taj naboj želimo razvijati, krenimo po zamjenike Luke Modrića i Marija Mandžukića širom Dalmacije, Slavonije i svih drugih područja. Jer živi se, odgaja i stvara ovdje, s neusporedivim emocijama.
U vezi s talentima, koji neprestano niču, važna napomena:
- Pripazimo da ne polomimo zube. Nije stvar u tome da nam ih ne preotmu ostali sportovi ili računala, nego da ih pravilno usmjeravamo. Zašto bi, molim, bio bitan čak i rezultat pionira, radi kojeg se forsiraju tjelesno najjači, a zanemaruju zaista nadareni…
Što kaže za prvenstva dotičnih kategorija?
- Svi nudimo neke ideje. Ali samo ljudi iz sustava pronalaze pravu mjeru. Previše se otišlo u natjecanje. Nije uputno najmlađe opterećivati silnim obvezama, kad će učiti? Ukoliko su prečesto na stranim turnirima, kad će završiti prvenstvo?
Ne vidi svrhu sudjelovanja drugih prvoligaških momčadi u Drugoj HNL, još manje u eventualnoj Ligi „do 23“:
- Svašta, kakve 23 godine, zar su to perspektivci dok na vrata Vatrenih kucaju dečki kojima je 18-19!? Ja sam deset mjeseci bio trener Lokomotive koja je izborila kvalifikacije za Europsku ligu makar je prosjek „starosti“ bio 20,7.
I još nešto:
- Problem je što, naprimjer, igrači iz Međimurja i Zagorja treniraju kod kuće, a nastupaju za klubove iz obližnje Slovenije i Austrije. Što se odmah, bilo kamo, transferiraju i oni koji su kadri triput nabosti loptu da ne padne. Što je prvoligašima dopušteno po osam stranaca, s tim da takvi nisu došljaci iz Češke, Slovačke, Bugarske, Rumunjske, Grčke, Austrije, Slovenije, Portugala, Španjolske čije su zemlje članice Europske Zajednice. Preplave nas, čovječe, bremzaju domaće, zar ne bi dovoljna bila i petorica… Ovi oni, oni ovi, a gdje su Hrvati?
Ne ustručava se obznaniti i stav o igranju futsala:
- Naširoko se priča da je štetan zbog drukčije podloge, stoga se zabranjuje osim u malim dozama. Ja sam naredio: „Tko ne igra 'Kutiju šibica' ne može ni veliki nogomet!“ Na skučenom prostoru pospješuješ brzinu misli i reakcija, okretnost, eksplozivnost.
Ćuk je na aktualnoj dužnosti suvremenik Martina Novoselca koji je djelovao 25 godina, i Ivana Bedija koji je trajao dvije. Zadužen je i za mali i za ženski nogomet. Upućen na koheziju sa Stručnom i Komisijom za mlade.
- Sve ćemo analizirati i realizirati zaključke. Veliki sam optimist. U vezi s internacionalnim dometima pokušati u roku dvije godine stići na kote koje smo osvojili 2013. Kad je U-17 bila i na EP-u i na SP-u, a U-20 na SP-u kojeg je nepunu godinu ranije izborila kao U-19 na EP-u. Poduzet ćemo sve da se zaustavi prazni hod. Osposobiti Modrićeve nasljednike. Teret A-postave preuzet će vodeći iz spomenute 1989. Dopunjeni kolegama iz 1992. (Šime Vrsaljko), 1994. (Mateo Kovačić), 1995. (Dominik Livaković, Tin Jedvaj, Marko Rog, Mario Pašalić, Marko Pjaca), potom pojedinci rođeni 1996. (Duje Ćaleta-Car, Ivan Šunjić, Alen Halilović…) i 1998. (Borna Sosa, Nikola Moro, Josip Brekalo…) Godište 2003. je izvanredno.
Veli da je zagovornik neprestanih kontakata s iskusnim stručnjacima poput Mirka Bazića, Zdenka Kobeščaka, Stanka Poklepovića. Razgovor argumentima sa svima koji mogu pridonositi. I - poriče da je pulen Zdravka Mamića:
- Kad radiš u tom okruženju, a stožerni klub je Dinamo kojeg vodi Mamić zar nije normalno da surađuješ? Uostalom, bio sam kod Plavih u Zajecovoj trupi 2010. skupa s Mlinarićem. Zdravko je bio i iznimno poduzetni predsjednik ZNS-a. Da sam boravio u Osijeku, prigovarali bi kako sam Novalićev, u Mariboru bih bio Zahovičev, u Rijeci pak Miškovićev. Smiješno. Onda sam i Markovićev s kojim sam i ja bio dugo, sada valjda Šukerov.
Kakav je predsjednik?
- Davor Šuker je, bez dvojbe, brend. Naši sastanci su kratki, jezgroviti, efikasni. Ponaša se onako kako se ponašao na igralištu, stilom rasnog strijelca – prepozna situaciju i odgovara s DA ili NE.
A šef operative, također stari znanac?
- Damir Vrbanović dodatno pojačava napore uvjetovane širenjem spektra i zaposlenika, treba to koordinirati.
Sretenu nije žao što se rastao s Brankom Ivankovićem:
- Takav je bio koncept, da se vratim prije ili poslije i preuzmem ovu ulogu. U Teheranu je ponovo šampionski, trijumfalni ugođaj, daleko od ikakve krize i savjest mi je apsolutno mirna.
Premija slijedi i donedavnom prvom pomoćniku?
- Ja je ne očekujem. Drago mi je da su Branko i team – njegov brat Zlatko, Igor Panadić, Marko Stilinović – produžili ugovor do 2020. s 20 posto povišice!
I tamo se prati HT Prva liga?
- Live streamom, kadgod obveze dopuštaju.
Instruktorova ocjena našeg profesionalnog razreda?
- Brine nedostatna infrastruktura. Ne jedino riječka, zbog toga su njene priredbe puno atraktivnije. Pozdravljam obnovu travnjaka na većini travnjaka, to je super.
Pogled na lipanj u Rusiji?
- Očekujem i srpanj. Ključno je prebroditi skupinu, a neće biti lako. Ne smijemo robovati pretjerivanju, kopirati Irance koji viču „Kakvi Španjolci, kakvi Portugalci i Marokanci, mi smo iznad svih!“ Što ako izgore i bolno prizemlje, tko će biti kriv…
Sreten Ćuk rođen je 1963. u Zagrebu. Prolazio je obuku u maksimirskoj školi „Hitrec-Kacian“ kad i Gordan Mohor, Davor Braun, Željko Cupan te Gordan Horvat u međuvremenu na žalost pokojni. Nosio dres zaprešićke Jugokeramike, specijalizirao se i za mali nogomet, oduševljavajući pokretljivošću i realizatorskim instinktom. Studirao dakako do UEFA Pro licence. Nije iz krašićkog kardinalskog kraja u kojem je Ćuk često prezime, već iz podvelebitskog, s izvora Zrmanje između Gračaca i Knina. S prijateljima i suigračima, gardistima iz Grahorove, šest mjeseci početkom devedesetih proveo na karlovačkom ratištu. To je on, vječiti borac. Oženjen.
- Supruga se zove Sanja. Kćeri Vjera i Mirta pa se uklapam u definiciju Zorislava Srebrića da je tako sa svim velikim trenerima. Cure imaju 24 i 26 godina i više nisu selektivne.
Ne moraju nogomet igrati, možda se za nogometaše udaju.
- Ako pitaju mamu, sigurno neće!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
