Povijest FIFA World Cupa počinje 1930. i premijernim turnirom u Urugvaju. Ako je ljetošnji ruski summit pod rednim brojem 21, a igra se svake četvrte godine, lako je ustanoviti da su izostala dva natjecanja: 1942. te 1946. Razlog je nacistički pokret sa svojim „selektorom“ Adolfom Hitlerom, odnosno pripreme, trajanje i saniranje stravičnih posljedica Drugog svjetskog rata.
Aktualna statistika bilježi Brazil kao rekordnog peterostrukog pobjednika, s naglaskom da su Carioce jedine izborile nastup na svakom od tih 21 izdanja. Izvrsno kotira Meksiko, kojem predstoji 16. završnica (Hrvatskoj peta). Štoviše, dvaput je bio organizator, 1970. te 1986. godine, upravo se ozbiljno kandidira za još jednu, prvu poslije Katara 2022., budući da 2026. želi ugostiti najbolje planetarne nogometaše u zajedništvu s Amerikom i Kanadom, jednake aspiracije ima i Maroko.
Na najnovijoj FIFA-ljestvici Sombrerosi su 17. Dva mjesta ispod Vatrenih. Nadamo se da to nešto znači…
Ovo je podsjetnik na pet prethodnih okršaja naših i njihovih.
HRVATSKA - MEKSIKO 3:0 (1:0)
Prijateljski ogled 22. listopada 1992. pred 40.000 gledatelja u Maksimiru.
Bila je to tek sedma utakmica samostalne, neovisne i suverene Hrvatske čiji je izbornik Stanko Poklepović rabio 14 aktera.
Bili su to:
Zoran Slavica, Dražen Biškup (od 79. Josip Gašpar), Slaven Bilić, Slavko Ištvanić, Robert Jarni, Dubravko Pavličić, Stipe Andrijašević, Ante Miše, Zvonimir Boban (od 46. Dean Računica), Davor Šuker, Robert Špehar (od 69. Igor Cvitanović).
Pogotke su postigli Šuker (2) i Računica.
Goste je vodio glasoviti argentinski stručnjak Luis Cesar Menotti, prvak svijeta sa svojim Gaučosima u svojoj zemlji 1978. Bilo mu je utoliko teže što mora bez najboljeg protagonista Huga Sancheza. Ostali nisu mogli ništa, poglavito zbog velemajstorske koprodukcije dvojca Boban-Šuker. Oduševljavao je i „božanski vjetar“ Jarni. Ta je rapsodija snažno podigla raspoloženje građanstvu koje je tih mjeseci mnogo češće bilo po skloništima nego na tribinama. Jer trajao je Domovinski rat, i utoliko je impresivna sportska pobjeda bila veća, draža, značajnija.
HRVATSKA - MEKSIKO 2:1 (1:1)
Korea Cup 16. lipnja 1999. na stadionu Tangdaeum u Seulu, 3.000 promatrača.
Nekompletni Vatreni smogli su snage za puni uspjeh, nakon 2:2 na otvorenju s Egiptom, onda je slijedilo 1:1 s domaćima i pokal je krenuo za Zagreb.
Miroslav Blažević oslonio se u tom drugom meču na ove raspoložive kandidate:
Stipe Pletikosa, Joso Bulat (od 65. Renato Pilipović), Stjepan Tomas, Igor Bišćan, Anthony Šerić, Daniel Šarić, Jurica Vranješ, Mario Cvitanović, Davor Vugrinec (od 79. Ivan Leko), Igor Cvitanović, Josip Šimić (od 88. Stanko Bubalo).
Strijelci Bišćan i Šimić.
Originalni Jorge Campos je sedam godina ranije u Zagrebu branio, no u Seoulu je – igrao. Ne treba zaboraviti da je njegov team u dotični dio Azije doputovao s titulom šampiona Sjeverne i Srednje Amerike. Nije mu pomoglo, a naši su sami sebe opravdano prozvali Paklenima. Najbolji pojedinac kupa Josip Šimić zaludio je Južnu Koreju i pospremio dolarsku protuvrijednost za tamošnji naj-auto Sonatu. HNS-u je pripalo 550 tisuća dolara.
HRVATSKA - MEKSIKO 0:1 (0:0)
SP, Niigata, 3. lipnja 2002. Na stadionu Big Swan, 32.239 nazočnih.
Predstavljanje momčadi Mirka Jozića na dalekim japanskim meridijanima. Očekivali smo minimalno bod, međutim – nije išlo.
Igrali su:
Stipe Pletikosa, Stjepan Tomas, Robert Kovač, Josip Šimunić, Robert Jarni, Zvonimir Soldo, Boris Živković, Niko Kovač, Robert Prosinečki (od 46. Milan Rapaić), Davor Šuker (od 64. Daniel Šarić), Alen Bokšić (od 67. Mario Stanić).
Bilo je jasno da će taj sraz odrediti našu mondialsku sudbinu. Aklimatizacija u brdima povrh Tokamachija bila je duga, ne baš i uspješna. Kao da je ponestalo nacionalnog i sportskog naboja. Uvod u amfiteatru Velikog labuda bio je skroman: prvih dvadesetak minuta posjed lopte 70-30 za protivnika. Nismo se mogli ni stigli razmahati, majstori u zelenom zaista su dominirali po svemu. Kad je u 59. minuti isključen Živković definitivno je pošlo po zlu jer je pedesetak sekundi kasnije iz kaznenog udarca zabio Cuauhtemoc Blanco. U međuvremenu smo furiozno sredili Talijane 2:1, ali i posrnuli protiv Ekvadora 0:1 pa krenuli kući…
HRVATSKA - MEKSIKO 1:3 (0:0)
SP, Recife, 23. lipnja 2014. Arena Pernambuco, 41.212 gledatelja.
Na svečanom i spektakularnom otvorenju porazili su nas Brazilci 3:1 i zaslugom japanskog suca, potom smo deklasirali Kamerun 4:0 te u dvoboju s Meksikom pokušavali naći prolaz do druge runde. I, na nesreću, zapeli.
Šef selekcije bio je Niko Kovač. Sastav:
Stipe Pletikosa, Dario Srna, Dejan Lovren, Vedran Ćorluka, Šime Vrsaljko (od 58. Mateo Kovačić), Ivan Rakitić, Luka Modrić, Ivan Perišić, Danijel Pranjić (od 74. Nikica Jelavić), Mario Mandžukić, Ivica Olić (od 69. Ante Rebić).
Utješni gol polučio Perišić kad je već bilo 0:3.
Odolijevalo se, mučilo i patilo i u finišu posve razmontiralo. Krah, raspad sustava. Meksikanci su nas zapravo pomeli. Ništa od prolaska skupine. U samom finišu je pocrvenio deprimirani Rebić tako da je debakl bio potpun. Nerado se sjećamo tih 90 minuta, tako da o njima više nećemo ni slova…
HRVATSKA - MEKSIKO 2:1 (2:0)
Prijateljska, Los Angeles 27. svibnja 2017. Coliseum, 60.000 posjetitelja.
Ante Čačić je u Kaliforniju odveo uistinu oslabljenu, pretežito debitantsku klapu, ali odvažne, čvrste, sposobne momke ničim opterećene. Pribojavali smo se možda i „petarde“, kad ono – gaće na štapu odnijeli su favorizirani Meksikanci.
Tako su naime odlučili ovi dečki:
Lovre Kalinić, Tin Jedva, Jakov Filipović, Zoran Nižić, Borna Barišić, Ivan Šunjić, Mile Škorić, Duje Čop (od 90. Lovro Majer), Nikola Vlašić (od 89. Mato Miloš), Fran Tudor (od 71. Denis Kolinger), Ivan Santini (od 83. Nikola Katić).
Poentirali Čop i Tudor.
Izdržali smo usprkos tome što je u 76. minuti pocrvenio Škorić. Blistao je Kalinić. Makar su se na listi putnika našla tek šestorica s kakvom-takvom praksom igranja za A-reprezentaciju, hrabrim i kvalitetnim odnosom zgrabljena su „tri boda“ za uspomenu i dugo sjećanje. Što reći, osim „Svaka čast, junaci!“ Niste marili za takmaca koji je računao na sve najjače poluge testirajući se za presudne partije SP-kvalifikacija, Kup konfederacija i Gold Cup. Zlatni Hrvati bili su previsoka prepreka!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
