Mario je doista potpisao u zadnji tren, 31. kolovoza 2017. Ne bi ni tada, sve je promijenio jedan slučajni susret bez kojeg bi nastavio život bivšeg nogometaša u rodnom Sinju koji se loptom bavi tek na ugodnom druženju s prijateljima i starim znancima.
- Trajalo je to godinu pol, otkako sam se vratio s Cipra. Nastavak aktivne karijere stvarno me nije interesirao.
Kad mu je provjereni i pouzdani impresario Siniša Šošo - sudionik spomenutog susreta - potanko obrazložio da nije vrijeme za sportsku mirovinu, naprotiv, da je u punoj snazi pa i te kako ima što pokazati, predomislio se i krenuo prema Zagrebu, prema Rudešu.
- To s punom snagom vjerojatno je bilo točno. Međutim, bio sam dosta daleko od pune spreme.
Nikakav problem za prekaljenog profesionalca rođenog 12. veljače 1986. koji je u sinjskim sastavima Tekstilcu i Junaku zarana startao, nastavio pak u uglednoj Hajdukovoj školi. Na žalost, u prvotimcima Majstora s mora šanse je bilo za dva očito usputna nastupa. No redovito je odlazio na posudbe u bližu okolicu, na famozna kaljenja:
- U Uskok, Mosor, Solin, Šibenik.
Zavidan je opus ostvario u grčkom prvoligašu Ergotelisu s Krete, u kojem je tretiran dragocjenim pojačanjem, najčešće blistao i ostao više nego uspješnih pet-šest sezona.
- Kasnije sam bio u još jednom tamošnjem klubu, Panetolikosu, između dva boravka na Cipru, prvo kod Apoela pa kod Enosisa Paralimnija.
Siloviti centarfor od metar i 93 centimetra kojemu skok nije jedino oružje, dapače, izvrsno se snalazi i na tlu majstorski rješavajući komplicirane situacije u kaznenom prostoru utrčavanjem, dotrčavanje, protrčavanjem. I, eto, zabijanjem. Poodavno su sitnice odlučivale hoće li ga uzeti Dinamo, sve se izjalovilo u foto-finišu…
- Kakav je Rudeš? Dobar. Potentan i poletan. S mnogo mladih, kojima je nekoliko nas rutinera solidna potpora. Korektan spoj.
Puno je došljaka iz Španjolske, jedan i iz Portugala, kakvi su, kako se snalaze?
- Primjerni momci i kvalitetni igrači. Isprva nikome nije lako u novoj, ktome stranoj sredini. Drukčije navike, drukčiji mentalitet. Srećom, svi su se priviknuli i zaista koriste.
Plod je to poslovne suradnje s Primerinom članom Alavesom. Iz kojeg su angažirana čak trojica trenera, jedan za drugim, redom Jose Inaki Alonso Rodriguez, Dinko Jeličić i Jose Manuel Aira Lindoso..
- Malo me iznenadilo što je Jeličiću otkazano poslije samo četiri utakmice, dan uoči susreta s Vinkovčanima. A bližila se stanka zbog potreba reprezentacije i bilo je vremena za dodatno sređivanje stanja. Tako naime mislim, iako se ne miješam u klupsku politiku, nije to moj posao.
Kad smo već kod poslodavca, kakav je s predsjednikom i glavnim šefom Ivanom Kneževićem te s njegovim sinom Tomislavom, direktorom?
- Odličan. Sve je u redu. Nije mi problem poštovati nadređene.
Igrao je 18 puta u prvenstvu, jednom u kupu, tih 11 golova sprašio i tri dodavanja pripremio u 1.317 minuta. A posrijedi je ipak Rudeš, pogon sa začelja. Kakav bi MB bio u jačoj sredini!
- Počelo je već na premijeri u Maksimiru, izgubili smo 2:3, ja sam ušao u 77. minuti pa u 88. pogodio.
Razumije se da je poentirao i u Poljudu, za senzacionalnu pobjedu 3:2 iako su domaći vodili 2:0.
- S obzirom na to kako igramo, i da nas zapravo nitko nije nadigrao, skupili smo previše poraza. Često su presuđivale nijanse. Sitnice.
Ispostavlja se doduše da su im crna mačka Bijeli s Rujevice: tamo su stradali 1:4 i 0:3, u Kranjčevićevoj čak 1:5. Kako će biti sutra?
- Normalno da je Rijeka favorit. Aktualni prvak i osvajač kupa. Što ne znači da se ne smijemo baš ničemu nadati. Dat ćemo sve od sebe, kako ne bismo kad igramo za spas! Cijenimo goste i njihovih pet pobjeda u prethodnih šest utakmica, ali i mi smo dobili dvije zaredom (Istra 2:1, Osijek 1:0) tako da dominira poticajna klima.
Budimir i suigrači uzdaju se u povoljan raspored:
- U osam kola odlazimo jedino u Zaprešić i Pulu, šest puta smo domaćini – Rijeci, Lokomotivi, Cibaliji, Hajduku, Slavenu Belupu i Dinamu. Ide nam i nastavljamo bez ikakvih kompleksa.
Veli da se osjeća pravi sportski naboj, ne i teret zbog imperativa:
- Rudeš je prvi put u Prvoj ligi. Nije se stoga ni računalo da će sezona biti lagodna; kako bi i bila?
Njemu je, dakako, primarno podređivanje interesima kolektiva:
- Uvijek ginem za svoju momčad. To što sam u vrhu liste strijelaca uopće nije bitno, nemam osobnih preokupacija. Zabijam da bih pomogao Rudešu.
Kao što se zna, na čelu je Heber Araujo Dos Santos s 15 pogodaka, slije El Arabi Hilel Soudani s 13, a treću poziciju dijele Mirko Ivanovski i dva Marija, Gavranović i Budimir.
- Uvjeren sam da će Rudeš i dalje biti hrabar, neka netko kaže da smo se ikad sakrili u „mišju rupu“! Ne, ni govora, nije to naš stil. Otvorilo nam se, valjda se neće zatvoriti. Napokon smo u pravom ritmu, svjesni da slijede trenuci odluke.
Kakva je liga?
- Zahtjevna i svakako zanimljiva. Ne manjka neobičnih rezultata. Tko bi prognozirao naš trijumf u Splitu ili 4:1 Lokomotive s Dinamom na njegovom stadionu. Mi ćemo fizički izdržati, nismo loši ni tehnički ni taktički. Zaslužujemo status prvoligaša, no tako rezoniraju i u Puli i u Vinkovcima. Neka, zašto bi se predavali. Odlučit će igralište.
Foto: NK Rudeš
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
