To sa zakonskom dimenzijom je prilično sklisko područje. Naime, valjda bi mjerodavne institucije pronašle dokaze za neprimjerene elemente, sumnjamo da se famozne rupe u propisima baš uvijek i svuda mogu sakriti. Glede sportske uopće nije dvojbeno da je Lokomotiva vrlo kvalitetna sredina s perfektnom školom, s brojnim talentima koji se promiču u asove, da se radi o više nego stabilnom prvoligašu čija igra uglavnom oduševljava. Ponašanje svih segmenata i struktura također.
O tome i o drugome razgovaramo s Dennisom Gudasićem, članom Izvršnog odbora te izvršnim direktorom kaznene ekspedicije s Kajzerice koja je u tri posljednja kola pobijedila Osijek u Gradskom vrtu (1:0) pa Rijeku (1:0) i Dinamo (3:1) u Kranjčevićevoj. Zar je smjela i Dinamo!?
- Pustimo gluposti, od kojih boli glava.
Ipak strši podatak o prethodna 26 poraza i tek jednom remiju u 27 službenih utakmica?
- Strše li dva ovosezonska mata, jučerašnji i onaj otprije dva mjeseca u Maksimiru, 4:1, koji je inicirao smjenu trenera Marija Cvitanovića? Dva nemilosrdna susreta u kojima smo dali više od maksimuma za svih šest bodova na našem kontu, glatko, premda u aktualnom prvenstvu Dinamo još nije osigurao naslov prvaka.
Gudasić nastavlja:
- Neki ne shvaćaju da ne možeš igračima narediti puštanje lopte suparniku, micanje s puta ne bi li ti zatresao mrežu. Pa to su sportaši željni dokazivanja i uspjeha od kojih osim toga i – žive. Da, gubili smo od Modrih, katkad nesretno, nespretno, slučajno, zar ostali nisu? Jesmo li mi krivi ili zaslužni što će Dinamo u 13 godina osvojiti 12 titula državnog prvaka; pretpostavljam da će i sada jer ima sve u vlastitim rukama u dva zadnja dvoboja, s Rudešom i Interom.
I još jedna paralela:
- Mi smo ga u ovom ligaškom izdanju sredili dvaput, bez pardona, koliko puta ga je sredio Hajduk ako je toliko jak i važan? Neka, svatko je važan sebi.
Kako dotičnu situaciju doživljava Dennis, poznato je da oduvijek navija za maksimirske mušketire?
- Na stranu stare simpatije. Ja sam namještenik Lokomotive, to je osnovno, logično je i jedino normalno da svi dajemo sve za svoj klub.
Čini se da će njihov nakraju biti peti, tradicionalno peti, odmah do „velike četvorke“?
- Predstoji teško gostovanje kod izravnog takmaca u Zaprešiću, onda primamo Cibaliju. Nadamo se toj poziciji, žaleći što nismo jednu više. Možda bismo bili da u nekoliko situacija nismo nenamjerno zakinuti.
Takvi su Lokosi – ako i podignu glas, ne optužuju.
- Imamo jako dobru atmosferu, odličnog trenera i potentnu momčad sastavljenu od rutinera i poletaraca. Sve se posložilo, potrefilo. Makar je prošlog ljeta puno prvotimaca otišlo. Stvara se u hodu.
Trener je Goran Tomić, direktor Božidar Šikić, predsjednik Tin Dolički. Odreda provjereni, dokazani. Nije upitno financijsko poslovanje, predmnijeva se da je u prvom stupnju izborena licenca.
- Ulažemo u objekte na domicilnoj adresi, u Ulici Radoslava Cimermana br. 3. Sagrađeno je najmodernije igralište s umjetnom travom, svlačionice, prateći sadržaji, uredi, u planu je dodatni trakt kabina. Investiramo i u Kranjčevićevoj, koja vapi za dotjerivanjem, namjeravamo tamo postaviti sjedalice na istočnoj tribini.
Zadovoljni su „domaćim“ terenom?
- Zašto ne, zato se i trudimo da ga uredimo, da na nešto sliči. U središtu je grada, s obzirom na okruženje intiman. Ugodan.
Na Kajzerici je Dinamo kanio graditi glasoviti „Plavi vulkan“, i HNS-a je zainteresiran za Nacionalni stadion?
- Veliki su to zahvati, teško je bez pomoći lokalne uprave i države. Mi bismo pak bili presretni arenom kapaciteta 5-6 tisuća mjesta. Ni Dinamu ne treba puno više od 10 tisuća. Jasno je da bez solidne infrastrukture nema napretka. Zar ne svjedočimo koliko je nogomet u svakom smislu odskočio u Poljskoj nakon gradnje prvoklasnih stadiona za EP 2012. Naši ne moraju biti takvih gabarita, bitno je da omogućavaju nužan komfor.
Veli da je svima žao što dugo zbog ozljeda izbiva reprezentativac Luka Ivanušec, neko je vrijeme odsutan i Adrian Šemper, povremeno i Lovro Majer i Ivan Šunjić, klase sadašnjosti i budućnosti. Drago mu je što partije života igra Dejan Radonjić. Što je Lirim Kastrati brži od vjetra, u rangu s munjom. I što je Fran Karačić na popisu australskog izbornika za SP:
- Zasad na Listi 32, s realnim izgledima da otputuje u Rusiju budući da Bert Marwijk nema boljeg za poziciju desnog bočnog.
Dennis Gudasić rođen je u Australiji, u poznatoj hrvatskoj bazi Geelongu nedaleko Melbournea. Inače obiteljski potječe iz Trga, mjesta koje se naslanja na Ozalj u pitoresknom kraju pokraj Kupe.
- U Hrvatsku sam došao 1991. kad sam imao 22 godine. Sedam posljednjih radim u Lokomotivi.
Prati li Melbourne Knightse, popularne Vitezove čiji su dres nosili Mark Viduka, Joe Šimunić i Joseph Didulica, koje su vodili Domagoj Kapetanović, Mirko Bazić, danas je na sceni Aljoša Asanović s Deanom Računicom?
- Na žalost, ne stignem. Nadam se da je sve u redu.
Dennis Gudasić nedavno je završio 18-mjesečno školovanje MESGO pod patronatom UEFA te kao prvi Hrvat stekao magisterij i pripadajući akademski certifikat za specifične poslove upravljanja sportskim organizacijama:
- Bilo nas je 25 sa svih strana svijeta, pohađali smo nastavu na sveučilištima u Londonu, Lausannei, Limogesu i Mainzu. Bogatiji sam za nemalo znanje i iskustvo. Sreća je da ga imam gdje primijeniti.
Nismo pitali jesu li polaznici izučavali odnose/relacije između centrala i filijala, da mu ne skoči tlak...
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
