Bogat životopis asa iz obožavane Privlake bilježi i poziciju šefa struke u tri kluba s vrha aktualne HT Prve lige: Dinamu, Rijeci, Hajduku. Ovo je njegov pogled na stanje u njihovim redovima.
Prvaka Dinamo ne trese euforija već depresija, baš danas je smijenjen prvi trener Nikola Jurčević?
- Što uopće reći, tko bi Plave shvatio… U Maksimiru je trener uvijek nesiguran. Zbog čudnih odnosa, nezadovoljstva, nespokojstva. Zbog nerazumijevanja. Katkad je to smiješno, katkad žalosno. Možda i dio naše zbilje ne svim razinama, ne isključivo sportskim.
Jurčević je izdržao tek dva mjeseca?
- Nije mu bilo lako. I zbog sebe, budući da dosad zapravo nije vodio nikoga; jedno je biti asistent, drugo pa i deseto gazda. Na stranu stručnost. U ovom poslu je na žalost surovo – jedva se čeka da ti „otkinu glavu“!
Doima se da je Dinamov naslov podjednako posljedica vlastite snage i slabosti konkurenata?
- Nezgodno se miješati. Utakmice sam gledao na ekranu, uživo ne. Ligu ne bih podcjenjivao, napredovala je, postala izjednačenija pa favorit nije siguran da će svladati navodnog autsajdera.
Jučer su Dinamovci izgubili od Rudešana...?
- Što je podbačaj, bez dvojbe. Vidim ta opravdanja o nekompletnosti, o ozljedi važnih aktera, sportskoj nesreći. Premda alibija nema. Pogotovo ne za seriju poraza.
Dotična postava nema izgleda u kvalifikacijama za Ligu prvaka?
- Ova ne. No stvorit će se nova, drukčija, pretpostavljivo bolja. Problem je što se najkvalitetniji nogometaši prodaju da bi se živjelo. U tom dijelu Modri se dobro drže, pun im je džep, drugi svoje adute daju i u bescjenje.
Skoblaru se sviđa Rijeka:
- Ozbiljna i organizirana, konstantna makar i ona mora tržiti. Lani je bila prva, ljetos je opet u vrhu. Kao cjelina djeluje stabilno neovisno o plasmanu. Respekt mami i ponašanjem što je vrlo bitno. Usprkos tome u širim je relacijama i dalje mala; ne može biti veća dok je prati 5.000 gledatelja. Ima korektne uvjete, ima Rujevicu, atmosferu i mir, no sve je to prilično tanko. Počinjući od stadiona – ako tu ostane, treba natkriti kompletno gledalište jer ne ide bez komfora. A veći kapacitet od tih 7-8 tisuća i nije nužan. Šteta što lani nije izborena Europska liga nakon što se u pohodu na LP eliminiralo RB Salzburg koji je toliko kvalitetan da je zaslužio sutrašnje finale EL, on a ne Olympique Marseille, austrijski sastav oštećen je u obje polufinalne utakmice.
Hajduk je stalno u nekim svojim turbulencijama?
- Nejasno je tko na Poljudu vuče konce, tko je glavni i odgovorni. Valjda stanoviti Upravni odbor koji bira predsjednike, trenere, vjerojatno i igrače.
Golem je utjecaj navijača, od kojih oni najnezadovoljniji ili najratoborniji tuku prvotimce i razbijaju im automobile.
- Navijači postoje da bi navijali, ne upravljali. Ali tko će ih uputiti, tko odlučiti da ostanu u domeni publike? Fizički napadi na igrače toliko su ružni i tužni, deplasirani i groteskni da ih je nepotrebno komentirati. Tko to dopušta, tko to ne kažnjava. Dokad će se prekidati treninzi, na red zvati sve i svakoga, u Zagreb putovati da se stvaraju incidenti i po mogućnosti ne igra. Kako ćeš onda biti veliki klub? Bio jesi, više nisi. Svi imamo limite. Izvjesni individualci, eto, prisvajaju pravo na arbitriranje i jednu jedinu istinu.
U Vinkovcima je 23. svibnja finale Kupa, kako rasporediti šanse Dinama i Hajduka?
- Predviđam neizvjesnih 90 minuta, eventualno i 120. Dinamo je izgubio dio identiteta, nestala je forma, ali svježi boss donosi osvježenje. Hajduk nešto ipak igra. Moglo bi biti zanimljivo, napeto.
Suosjeća s mlađim kolegama:
- Nezgodno i nelagodno im je gotovo u svim sredinama. Neprestano su pod udarima mača, pod pritiskom poslodavaca, medija, gledatelja, menadžera, roditelja koji misle da im je sin novi Messi ili barem Salah. Kako izdržati...
Ogorčen je sucima i suđenjem:
- Na koji način je Real Madrid stigao u finale LP, je li zasluženo eliminirao PSG, Juventus, Bayern? Jasno da nije. Umjesto u VAR-tehnologiju moralo bi se investirati suce, u njihovo selekcioniranje, školovanje, usavršavanje. Svatko može nabubati pravila, ali ne može biti vrhunski majstor čije pogreške neće utjecati na pogrešnu distribuciju desetaka milijuna eura. Ja sam smatrao da su francuski suci najgori, pa su uvjerio da ima i gorih... I naši odu stranputicom. Osobito me ljuti Oko sokolovo, vladajući se ex cathedra, kao da su svi drugi slijepi.
U kakvom raspoloženju čeka SP?
- Solidnom. Čak 32 selekcije ne pridonose interesantnosti i pravom festivalu nogometa. Kako li će tek biti kad glavešine iz Fife inauguriraju 48 sudionika za prvenstvo od 2026. godine što je totalni idiotizam! Zar u masovnost ne spadaju i kvalifikacije? Kome je u interesu razvodnjavanje. Ili se sve svodi na trku za novcem. Nadam se da autori neće proći poput Seppa Blattera i Michela Platinija...
Svi smo usredotočeni na Vatrene, oni na Nigerijce, Argentince i Islanđane. Čemu se nadati?
- Da ne bi bilo zabune: nećemo biti svjetski prvaci iako imamo izvrsnu momčad. Imaju i drugi. Bilo bi fantastično otići u drugi krug, među 16 najboljih. Ne budimo nesretni ne bude li tako, izniman je uspjeh već i to što sudjelujemo. Sve ovisi o motivaciji. O stanju tijela i duha poslije napornog proljeća u klupskom dresu. Bit će ozljeda i kojekakvih poteškoća, borbe s ogromnim zahtjevima i obvezama u tako važnom trenutku na tako važnoj pozornici.
Isto vrijedi i za ostale?
- Normalno. Zato je sve moguće. Ponavljam: što se naše reprezentacije tiče, nema neuspjeha. Budimo sretni i ponosni što smo prevladali tolike zamke izlučnog ciklusa, u koje smo se doduše doveli sami. Slijedi još jedna izložba, manifestacija, parada. Mala Hrvatska na velikom natjecanju. Najvećem!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
