Danas dakle u Vinkovcima dva najrenomiranija hrvatska kluba igraju finale Kupa. Razumije se da nije bio problem popuniti cjeloviti kapacitet, 8208 sjedalica od kojih 108 kategorije VIP iako je posrijedi pomak s dosadašnjih 6300 koliko je arena Cibalije imala godinama. Već od jutra prema gradu na Bosutu slijevale su se automobilske kolone simpatizera-sretnika koji su se domogli ulaznice. Priredbu, za koju tjednima živi cijela slavonska regija, osigurava 240 zaštitara i neimenovani broj policajaca, redovitih i interventnih, onih s atributom specijalnosti.
Na žalost, organizacijska uvertira nije bila uspješna budući da su predstavnici Hajduka odbili zajednički ručak u hotelu Kunjevci s kolegama iz Dinama, na kojem se podrazumijevala nazočnost ljudi iz HNS-a. Što znači da Splićani i dalje ostaju s druge strane nepostojeće barikade. Animozitet delegacije Bilih poglavito je neshvatljiv kad se zna da su u srijedu dopodne gotovo panično izbjegli i skupnu snimku s podnožja zapadne tribine nakon polaganja cvijeća i paljenja svijeća kod spomenika članovima navijačke skupine Ultrasa poginulima u Domovinskom ratu…
Ostanimo u ljepšim sferama. Jedna od njih svakako je pokal slavodobitniku, poznatiji kao uistinu prekrasno Rabuzinovo sunce. Majstorska izvedba po predlošku nezaboravnog slikara naivne umjetnosti Ivana Rabuzina koju je kiparski uobličio akademski kipar Marijan Zaradić dodajući niz ukrasnih detalja, priloga koji kompletiraju savršeno „sunce“. Ivan je rođen u Ključu kod Novog Marofa, Marijan u Lovreču u dalmatinskom zaleđu. O prvome je napisano desetak prigodnih knjiga i monografija te snimljeno isto toliko dokumentarnih filmova, bio je i saborski zastupnik. Drugi je pak umjetničkoj konotaciji naslonio i proizvodnu, obnašajući dužnost tehničkog direktora negdašnje tvornice IKOM, s napomenom da je u mladosti igrao za Lokomotivu s Kajzerice i više drugih ZG-klubova.
S obojicom je dugo i kvalitetno surađivao Ante Pavlović, doajenski funkcionar Kuće nogometa koji rado evocira uspomene:
- Njih više nema, ali njihovo djelo živi. Što uopće govoriti o Ivanu Rabuzinu, koji je desetljećima impresionirao i Japance, koji je izlagao u pariškoj galeriji „Mona Lisa“! Marijan Zaradić je još sedamdesetih godina osmislio grb i značku Saveza, bio je to odgovor i na povijesna zbivanja u famoznom Karađorđevu... Autorski potpisuje i statuu Trofej podmlatka, najznačajniju nagradu koju HNS dodjeljuje zaslužnima za razvoj i unapređivanje nogometne osnove.
Ante zastaje da bi podvukao:
- Kad smo 2001. dotičnu skulpturu uručili tadašnjem šefu Fife Seppu Blatteru, uzvratio je da će krasiti njegov ured kao malokoji poklon, s obzirom na to da genijalno ocrtava nogometaša u pokretu.
Ove srijede Rabuzinovo sunce će podići Arijan Ademi ili Zoran Nižić. Neće to biti jednostavna zadaća, pa će trebati pomoć suigrača. Jer mjere izazivaju pozornost: težina 24,7 kilograma, visina 76,5 centimetara, širina u bazi 27,5 centimetara.
- Katkad sam predlagao da se mramorno postolje za svaki slučaj zamijeni bojom sličnim drvom, mahagonijem – prisjeća se Pavlović.
Čini se da prevladava solucija o tesanju/kresanju iznutra, kako bi se stanjio materijal i izgubilo na težini. Ukoliko ne opstane zaključak „Ne tumbati“ i poruka „Isplati se malo muke za baratanje Suncem, jednom godišnje“!
Zaradić je koncipirao i u IKOM-u iznjedrio trofej za državnog nogometnog prvaka, originalni „pješčani sat“ okrenut naglavce. Koji simbolizira upravo to jednosezonsko, koncepcijsko trajanje koliko je nužno „da iscuri pijesak“. Nije nužno podvući da je riješio i sve medalje, plakete, značke ne zaračunavajući ništa osim materijala.
Kad je riječ o Suncu, bilo bi nepravedno izostaviti Vinka Hotka, velikog domoljuba i čovjeka s neupitnim smislom za estetikom. On je nadasve korisnim idejama štošta preporučio i Rabuzinu i Zaradiću. Posebno je zaslužan za dres A-reprezentacije, onaj u kojem je Hrvatska 17. listopada 1990. dočekala i pobijedila 2:1 Ameriku u Maksimiru. Koloplet crveno-bijelih kvadratića, popularnih „kockica“. Koje je u atraktivan dizajn složio akademski slikar Miroslav Šutej, Zagrepčanin iz Duge Rese. Ta nacionalna simbolika u velikom stilu ostaje i opstaje, mijenjaju se nijanse glede dimenzija i razmještaja kvadratića – svi se sjećamo da je za SP 1998. u Francuskoj postojala izvjesna kosina, štošta dirigira i FIFA u povodu bjeline za natjecateljski broj i tome slično. Dakako da će hrvatske „kockice“ dominirati i nastupajućeg ljeta u Rusiji.
Kad smo već kod Vinkovaca i završne partije Hrvatskoga kupa, bilo bi najbolje da Rabuzinovo sunce uvis odnesu kapetani obje momčadi, barem bi foto-reporteri napokon mogli snimiti ujedinjene emisare suprotstavljenih tabora. Jasno da je to nemoguće, pobjednik je samo jedan.
Šteta što forsiranjem nekakve antiprotivnosti – kojom se suparnici pretvaraju u protivnike, protivnici u navodne neprijatelje - poraženi postajemo svi...
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
