Naravno da nismo zaboravili tko je poentirao u Kolumbiji, štoviše, jedan od strijelaca Andrej Kramarić danas je oslonac Vatrenih i može zorno predočiti kako je to bilo s „crnim perlama“. Izbornik Ivica Grnja na teren je poslao ovu jedanaestoricu: Matej Delač, Dejan Glavica, Renato Kelić, Tomislav Glumac, Roberto Punčec, Mario Tičinović, Arijan Ademi, Zvonko Pamić, Ivan Blažević, Andrej Kramarić te Ivan Lendrić koji je također ublažio poraz.
- O tom prvenstvu dalo bi se pričati. A što reći nakon totalne blamaže?
Kramarić nastavlja:
- Prethodno smo stradali od Saudijske Arabije 0:2 i unatoč svemu imali šansu da odemo dalje, svladamo li Gvatemalu u trećem kolu. Nismo, autsajder nas je matirao 1:0 i morali smo kući prije vremena. Ispalo je katastrofalno.
Što posebno pamti iz dvoboja s Nigerijcima?
- Protivnikovu lakoću kretanja i pogađanja. Dokazano je da su crni momci oduvijek jači u atletskim komponentama, nije im se lako suprotstavljati trkom. Brže i sazrijevaju tako da su dosta moćniji.
Iz tih postava Zlatko Dalić za Rusiju računa jedino na Andreja Kramarića, eventualno bi konkurirao Arijan Ademi da nije pristupio Makedoncima i u međuvremenu mirovao zbog dopinške afere, od ostalih je najbliže bio Franko Andrijašević (lani, ne ljetos), ne i Marko Lešković, dočim je suparnički strateg Gernot Rohr na širu listu uvrstio defenzivca Kennetha Omerua (Kasimpasa) i ofenzivca Ahmeda Musu (CSKA Moskva), koji je u Armeniji postigao njihov treći pogodak. Spomenimo da su na kolumbijskom mondialu svjetsku karijeru najavili James Rodriguez, Mohamed Salah, Philippe Coutinho, Antoine Griezmann, Carlos Casemiro, Isco Alarcon... Okrenimo se Rusiji:
- Za nas je uvertira 16. lipnja u Kalinjingradu malo finale budući da o toj utakmici ovisi toliko toga.
Smijemo li ukalkulirati prednost na taktičkom planu, računajući na tradicionalne minuse Afrikanaca u toj domeni?
- Pa, ne baš. Mnogo je nigerijskih nogometaša širom Europe, u kojoj stječu i tu naobrazbu. Državni sastav vodi Nijemac. U zaključku: ne bih se izvlačio na to jer im taktika ne mora biti hendikep, makar se podrazumijeva da mi s njom stojimo bolje.
Kako Andrej diše nakon dvotjednog odmora?
- Nekom je zgodom Cristiano Ronaldo izjavio da – ne treniraš li jedan dan – odmah osjetiš na sebi, propustiš li dva dana to će se odraziti na suigrače, a zbog tri dana mirovanja patit će cijeli svijet. Zato sam morao raditi, kombinirajući trud i predah, stanoviti odušak za tijelo i dušu.
Gdje je bio?
- U Južnoj Francuskoj, zona Saint Tropeza.
Sigurno ne sam?
- S djevojkom.
Smatra li da će sačuvati formu iz furioznog finiša Bundeslige?
- Vidjet ćemo. Nadam se. Sezonom sam prezadovoljan, meni je išlo, a Hoffenheim je izborio Ligu prvaka.
Šuškalo se da ga zovu Bayern i Borussia (D)?
- Bilo je nekih pričica. Nekih sitnica. O kojima ne razmišljam. Iskreno ne. Nemam se pravo opterećivati ičim osim SP-om na kojem svatko od nas može samo profitirati, biti u plusu. Ne bi bilo ni pošteno zamarati se nastavkom svoje klupske situacije, sad kad cijela Hrvatska diše s Vatrenima.
Valjda diše.
- Ništa mi ne manjka ni u Hoffenheimu, sve je sjajno, ljudi su super korektni. Logično je da smo svi u rovinjskoj ekspediciji usmjereni isključivo na Kalinjingrad, Nižnji Novgorod i Rostov. Nadamo se prolasku skupine, kvalitetom zaslužujemo barem poredak među 16 vodećih. Bitno je zdravlje i kompletnost, ne sumnja se u ogromni motiv, u volju i želju, u poticaje raznih fela.
Očekuje li sebe u startnoj formaciji?
- Teško pitanje. A i nije za mene. Premda ne kanim lagati: s obzirom na moje brojke možda bih trebao početi. Zbog toga odgovor glasi: da, očekujem da ću biti standardan. Dokazao sam da mogu, spreman sam, pun poleta. Normalno da ću apsolutno prihvatiti svako rješenje šefa Dalića.
Zlatnog Zlatka, kome je Andraš dvostrukom egzekucijom u Kijevu izborio repesaž s Grcima i sudjelovanje na planetarnoj izložbi.
- Zna se koja mi je pozicija najdraža (nap. a: u vršku napada), ali sam unatrag dvije-tri sezone igrao svuda, i desno i lijevo, i naprijed i nešto povučenije. Što je dobro za mene.
Tako da se ne osjeća zakinutim što izbornik, čini se, kani Marija Mandžukića zašiljiti kao udarnu iglu; uostalom, Mandžo je oduševljavao i tamo slijeva, dolazeći iz drugog plana...
- Jest da u međuvremenu idemo na Brazil i Senegal, no svi smo usmjereni na Nigeriju, s tri boda otvorili bismo vrata i krenuli autoritativno.
Slijedila je nadasve važna rečenica:
- Jednom sam joj zabio, mogu opet!
Uzda se i u komadić sreće:
- Onakav kakav je, naprimjer, pomogao Portugalcima protiv nas na EP-u u Francuskoj. Sanjam osminu finala, koja bi širila strašne horizonte i smjeli bismo se nadati svačemu.
Ima recept, poglavito za premijeru:
- Treba nam rani gol, da ih zaljuljamo, poljuljamo, natjeramo na napadački stil zahvaljujući čemu bi bilo slobodnih koridora za kontre.
Među 35.212 gledatelja na Baltic Areni bit će i tata Josip sa skupinom Zagrepčana, starih prijatelja. Svakako i čestitara: AK će 19. lipnja proslaviti 27. rođendan. Nismo provjeravali hoće li stići i Ona. Kad se Krama treba vratiti u Hoffenheim?
- Nekoliko dana poslije finala!
Pravog finala, borbe za zlato. Šali se, iako mudri ljudi vele da je u svakoj šali pola istine. Perfektno se snašao u Njemačkoj, preporodio poslije kratke avanture u Engleskoj:
- Ako je skoro savršeno, znači da može i bolje. Sve mi paše, uživam.
Kako se služi jezikom?
- Njemački je stvarno kompliciran. Razumijem prilično, izražavam se sporije. Ne učim osobito, svi govore engleski.
Ugovor traje do 2020. Liga je čudesna?
- Najjača na kontinentu, ona ili Premiership. Obje bolje od Primere. Doduše, španjolski su klubovi najbolji.
S kim se najčešće druži u svlačionici i podalje?
- S Robertom Žuljom, Hrvatom rođenim u Austriji. S Erminom Bičakčićem, reprezentativcem BiH. Možda najviše ipak sa Stevenom Zuberom, Švicarcem čija je supruga iz Srbije. Uža i šira regija bogata je našim zemljacima, običnim ljudima koji su uvijek na usluzi .
Ovog je vikenda Andrej Kramarić prekinuo blitz-boravak u Zagrebu:
- Moj grad. Uvijek je lijepo biti tu.
Ne žali što nije bilo duže jer dužnosti ne čekaju. I to kakve. Na okupljanju u Westinu bio je pred brojnim kamerama, mikrofonima i magnetofonima. Elokventan i razložan. Kako je ono podcrtao „...sastali smo se nasmiješeni, ozarenih lica, vjerujem da ćemo se tako i rastati“. Pohvalio je suradnju s izbornikom, potkrijepio unisonost momčadi: „Znamo što želimo“. Ukalkulirao i permanentnu mogućnost „Ne pobjeđuje uvijek bolji“. Ali zaključak je nedvosmislen:
- Gušt je biti s Vatrenima. I ja i dečki smo u posebnom emotivnom stanju, podjednako napeti i opušteni. Izazov je fantastičan. Meni je ovo prvo „pravo“ svjetsko prvenstvo. Spremni smo za nešto veliko. Prošlih mjeseci svi smo nastupali za izvanredne klubove, proljeće je bilo za pet. Hrvatska je globalno poznata i priznata, ugledna i – opasna.
Imat će o čemu mozgati i senzacionalni Lionel Messi?
- Ne bih o dvoboju s Argentincima, daleko je 21. lipanj. Veselim se tom nadmetanju, oni su slični nama, idu gore-dolje, daju ti igrati. A Leo je, bez dvojbe, prvo ime nogometa u povijesti, sumnjam da će se takav ponovo roditi. Genijalaca je mnogo, genij samo jedan.
Hvala Bogu što Island nema ekstra klasa?
- Zatreba li, možemo se vaditi u Rostovu na Donu. Pogotovo stoga što nismo zaboravili gorki Reykjavik...
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
