Zasluge za ovu osobitu manifestaciju pripadaju Hrvatskom športskom muzeju i njegovoj agilnoj ravnateljici Daniri Bilić, djevojački Nakić, sjajnoj košarkašici koja se ističe i na (n)ovoj dužnosti. A izložbu je u predvorju Gradskog poglavarstva zanimljivo postavio Zrinko Čustonja – tako da diskretnost ne umanjuje atraktivnost, naprotiv.
- Nogometaška nronca '98 jedan je od najvažnijih, međunarodno pak najprepoznatljivijih uspjeha hrvatskog sporta, s ogromnim odjekom u našem društvu i izrazito pozitivnim utjecajem koji je toliko pridonio nacionalnom identitetu. Naša je dužnost da ga čuvamo. Kako i ne bi, kad smo zahvaljujući njemu ucrtani na kartu svjetskog sporta – naglasila je gđa. Bilić.
Sportski muzej već posjeduje 200.000 dragocjenih jedinica, odsad je bogatiji za 30 Valaijevih uradaka Made in France započetih u - Croatiji. Naime, razvrstani su u nekoliko cjelina: pripreme, odlazak u kamp Vittel, osebujni detalji sa svih sedam utakmica, slobodno vrijeme, slavlje medaljaša, povratak u domovinu. Uistinu fantastična ilustracija Vatrenih te inspiracija još jednoj generaciji i svima nama uoči starta na ruskoj smotri, ruskoj fronti. Postav ostaje do zadnjeg dana prvenstva sredinom srpnja.
- Nadam se da sam, bez obzira na tadašnju tehničku nesavršenost, pogodio bit atmosfere. Prezadovoljan sam ako ove slike bude sjećanja i ponos – rekao je Robert.
Zamišljenu traku presjekao je izbornik Brončanih, jednako slavni Miroslav Blažević:
- Zahvalan sam gradonačelniku Milanu Bandiću što je imao refleks da mene nominira za ovu zadaću, umjesto sebe. Baš sam sretan, neke fotografije vidim po prvi put. Od mene toliko, dok me ne preplave emocije...
Uime HNS-a nazočili su dopredsjednik Ante Kulušić i tajnik Vladimir Iveta, uime HOO-a glavni tajnik Josip Čop. Namjerno su se tu zatekli brojni društveni i sportski djelatnici, kulturnjaci, medijska svita. One najvažnije, reprezentativce s Coupe do Mondea, zastupali su Robert Prosinečki, Ardian Kozniku i Goran Jurić.
Naravno da smo Old Boyse pitali za nasljednike, evo njihovih procjena:
- Čini se da možemo više, a ne tek dospjeti među 16. Nadajmo se. Favorit je Brazil, šanse Hrvatske dosta će porasti bude li prva u skupini. Nogomet se stalno mijenja, napreduje, razvija se. Premda je lopta bila i ostala ključna, onome tko zna s njom rezultat je zagarantiran. Danas je brže nego u moje igračko vrijeme, sigurno su usavršeni i stanoviti taktički elementi, no sve se vrti oko vrijednosti, individualne i kolektivne. Kad pogledam neke utakmice iz Francuske '98, shvatim da bi komotno mogle u komparaciju s današnjima; eventualno su malo sporije, ne previše (Prosinečki)
- Jedva čekam da lopta krene s centra u Kalinjingradu. Volio bih da postojeći sastav premaši naš brončani, daj Bože. Kompletni smo, pokriveni na svim pozicijama od golmana do lijevog krila, na čelu s Lukom Modrićem. Skupina s Nigerijom, Argentinom i Islandom nije jednostavna. Ovo je zadnji tren da ti iskusni momci u „kockastom“ ostvare želje i planove, ne zadovoljavajući se plasmanom na svjetski turnir premda je i on velika stvar. Samo da uzmemo bodove u subotu ma koliko Afrikanci bili nepredvidljivi. Vjerujem u Marija Mandžukića, Nikolu Kalinića i dakako Andreja Kramarića, u Antu Rebića i Ivana Perišića. Navala će zabiti, obrana izdržati i to je to. Da ne spominjem super vezni red. Imamo glavu i rep, nužno je samo malo sreće da odemo prema vrhu. (Kozniku)
- Moja i želja svih navijača je proći prvi krug. Za to posjedujemo i snagu i kvalitetu. Poslije toga moguće je štošta, ovisi i o sportskoj sreći, faktoru koji nije za podcjenjivanje. Slažem se da je ovaj naraštaj u rangu onog iz 1998. godine. Po svemu, makar je ono zajedništvo stvarno bilo specifično, impresivno. Izbornik? Znam dobro Zlatka Dalića, vrlo sposobnog i sustavnog. Dao je presudnu injekciju kad je bilo najteže. Nadam se da ćemo krenuti hrabro i trajati dugo. (Jurić)
Širu verziju obznanio je Blažević. Evo akcenata:
- Dalić je razlog mog velikog optimizma. Pametan, logičan, pravičan. Bio mi je asistent u Varteksu, odmah sam ga snimio. Neprestano uči, što je karakterni znak malokojem treneru, većinom se prave pametni, prepametni.
Ima li Dala postavu poput Ćirine s francuskih stadiona?
- To se često provlači. U redu, priznat ću da je ova bolja bude li treća na Zemlji!
Izgledi nisu simbolični?
- Ovisi kako će se sve posložiti, kod nas i kod protivnika. Hrvatsku krasi koncentrat kvalitete i to je veliki adut.
Što ćemo s Nigerijom?
- Dobiti, kao što smo '98. dobili Jamajku. Te su mi selekcije na neki način slične. Neće biti lako, banalno, suočit ćemo se s fizikalijama, okomicama i čistom ambicijom. Neka! Što znači ako je protivnik nezgodan, kad smo mi bez dvojbe bolji. Ne očekujem spektakularnu igru, očekujem pobjedu.
Svi pričaju o Andreju Kramariću?
- Ja također. Bezuvjetan član prve jedanaestorice, bez njega se ne može i ne smije.
Ni bez Marija Mandžukića?
- To se predmnijeva.
Vedran Ćorluka ipak je bliže klupi?
- Normalno. Mjesecima se oporavljao nakon ozljede, izgubio na žustrini i brzini, na onom što je potrebno za natjecateljsku formu. Ne bih ga stavio ni ja. Njega ni bilo koga koji nije u top-izdanju. On jest neupitni autoritet hrvatske reprezentacije, posve će se oporaviti i vratiti.
Uključiti za drugu ili treću utakmicu?
- Zašto ne, na treningu se odmah shvati tko je u kakvom stanju, je li spreman egzistirati u složenim okolnostima.
Je li interni ugođaj na poželjnoj razini?
- Moje informacije kažu da je tako. Čujem se s Draženom Ladićem, doznao sam i da je Nigerija sasvim snimljena, otvorena kao knjiga. Dalić je sve raščistio.
„Tatini“ odabranici djelovali su drukčije, naglašenijom osobnošću?
- Ne brinem za postojeće, dapače, krasi ih samozatajnost i strast vukova. Osnovno je da ih inficira svijest o prilici i odgovornosti. Onda nema granica.
I u Francuskoj smo u grupi išli na Argentinu, izgubili 0:1 kad smo već osigurali osminu-finala sa po tri boda iz susreta s Jamajkom i Japanom?
- Da smo morali dobiti, tako bi i bilo. Zapamti: na ovom ćemo SP-u najlakše pobijediti Argentinu. Najlakše!
Društvo u holu Vijećnice spremalo se na odlazak. Tada je banuo ON, gradonačelnik. Zamolili smo Milana Bandića za nekoliko rečenica. Ispalio ih je u dahu, na radost mladih kolega s mikrofonima i kamerama:
- Drago mi je da smo se okupili u tako velikom broju. Ovo je naša, zajednička kuća. Paralela između 1998. i 2018? Budući da je do medalje vodio dragi prijatelj Ćiro, rado ga slijedim; on je moj uzor. Kod nas u Dalmaciji i Hercegovini za osobu poput njega veli se da je lupež, što je drugo ime za fakina, za kinfu, kako kažemo mi Zagrepčanci.
Na poznatom šatrovečkom jeziku.
- Da nam je barem više takvih. Pa i da je jedan, opet bismo bili treći na svijetu, takvi pozitivni lupeži osuđeni su na uspjeh. Doduše, nikad se ne zna, možda dođemo do polufinala. Bude li tako prema Rusiji krenut će i Bandić i Blažević; mi smo ipak stariji i u međuvremenu ćemo navijati odavde. Zanima nas borba za medalje, pa kad Ćiro zaključi da ne idemo ispod razine trećeg mjesta, ja ga slušam. A bude li treće zašto ne bi bilo i prvo!?
Ne škodi malo šale na kraju. To prije što je, navodno, u svakoj šali pola istine...
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
