Robert Jarni je izbornik hrvatske selekcije U-19. Dakako da brine i o godinu dana mlađoj, stoga ovih tjedana neće otići u Rusiju pa uživo pratiti nasljednike u „kockastom“:
- Ne stignem, zauzet sam reprezentacijom U-18 koja 7. srpnja putuje u Japan, na već tradicionalni turnir u Niigatu.
To je grad u istoimenoj prefekturi na otoku Honshu, na zapadnoj obali središnjeg dijela Zemlje izlazećeg Sunca. U kojem su se na mondialu 2002. u 1. kolu sučelili Hrvati i Meksikanci (izgubili smo 0:1) i tada je započeto veliko prijateljstvo koje konkretno kulminira turnirskim smotrama mlađih uzrasta. Podrazumijeva se da i ljetos sudjeluju omladinci Japana, Hrvatske, Meksika i Niigate. Robiju glavni zadatak ipak predstoji sredinom studenoga, kada U-19 vodi u u prvom kvalifikacijskom krugu za EP osmorice dogodine u Armeniji:
- U Češkoj ćemo se za prva dva mjesta koja znače plasman u proljetno Elitno kolo natjecati s domaćom te ekipama Makedonije i Luksemburga.
Upustili smo se, eto, u mali uvod prije no što se usredotočimo na veliku temu: Hrvatska - Argentina, večeras od 20:00 u Nižnjem Novgorodu. Dotični internacionalac se Nebesko-plavima prošaranima bijelim suprotstavljao dva puta: revijalno u Zagrebu 4. lipnja 1994. (0:0) pa službeno 26. lipnja 1998. u Bordeauxu (0:1).
- Čak 40.000 gledatelja došlo je u Maksimir da bio vidjelo i pozdravilo Diaga Maradonu. Izbornik Alfio Basile (naš je bio Miroslav Blažević) predstavio je i druge asove: Roberta Sensinija, Fernanda Redonda, Claudija Caniggiju, Diega Simeonea, Gabriela Batistutu...
Diego je sa suigračem i velikim sevillskom amigom Davorom Šukerom posjetio posljednje počivalište Dražena Petrovića na Mirogoju. Predmnijeva se da je posebno predstavljen predsjedniku RH Franji Tuđmanu. Na terenu je bio kapetan koji je svakako predočio štošta iz prebogata repertoara.
- Argentina je uvijek imala jako dobre igrače. U svakoj generaciji barem po četvoricu-petoricu. Njihov je nogomet kvalitetan, čvrst i tvrd, tako da nerijetko odu na granicu bezobrazluka - podsjeća Jarni, smatrajući da je to odraz i državne lige koju vodeći akteri napuštaju rano, no ne zatiru korijene, dapače.
Drugi sraz datira s Coupe du Mondea:
- U prva dva nastupa mi smo pobijedili Jamajku 3:1 i Japan 1:0, oni Japan 1:0 i Jamajku 5:0. Znači da smo osigurali osminu finala. Ali se u Bordeaxu nismo štedili; igralo se otvoreno, žustro, ravnopravno, mislim da je Goran Vlaović uzdrmao gredu.
Jednu njihovu priliku iskoristio je Mauricio Pineda, i to je bilo to.
- Ne smijem poraz opravdati činjencom da smo plasmanom među 16 ostvarili cilj pa da baš nismo grizli, iako je to možda djelomična istina. Ne potpuna, budući da protiv takvog protivnika ne možeš biti opušten bez obzira na karakter utakmice, adrenalin se rasplamsa. Sjećam se da su jednako motivirani bili i oni – Sebastian Veron, Javier Zanetti, Claudio Lopez, Gabriel Batistuta, Ariel „Burrito“ Ortega...
Ćiro sigurno nije bio sretan, iako to nije pokazivao. Za utjehu ravnu pothvatu dokopao se brončane medalje, dočim slavni kolega sa suparnikove klupe Daniel Passarella – čovjek s trakom šampionske squadre s finala World Cupa 1978. u domovini – nije u Francuskoj ulovio ni drvenu.
- Nije dvojbeno da smo s Argentincima mogli. I da možemo.
U međuvremeno je Zlatko Kranjčar sa svojima 1. ožujka 2006. u Baselu sredio Josea Pekermana i njegove 3:2 (Ivan Klasnić, Darijo Srna, Dario Šimić/Carlos Tevez, Lionel Messi). Debitirao je budući velikan Luka Modrić, a Leo je zabio premijerni gol u dresu Gaučosa. Mat ofenzivnog Šimića slijedio je praktički u sudačkoj nadoknadi čime je precijenjeni takmac apsolutno dobio po prstima. „Prijateljski“ je uzvratio 12. studenoga 2014. u Londonu kad je nestandardna postava Nike Kovača povela pogotkom Anasa Sharbinija, izjednačio je Kun Agüero, a 2:1 iz penala postavio Leo Messi. Sasvim prihvatljiv rezultat naših od kojih su u ruskoj SP-ekspediciji samo Lovre Kalinić, Šime Vrsaljko, Tin Jedvaj, Milan Badelj i Mateo Kovačić. A Gerardo Matino je računao na kompletnu formaciju.
Naglasci uoči večarašnjeg obračuna?
- Jorge Sampaoli nema bolje igrače. Štoviše, bolje igrače i bolju momčad ima Zlatko Dalić!
Jarni je gledao kako se favorizirana Argentina u subotu mučila s Islandom (1:1), i kako je raspoložena Hrvatska sklonila Nigeriju (2:0). Ne dvoji glede prednosti u postocima:
- Hrvatska - Argentina 55:45!
Usprkos nevjerojatnoj opasnosti zvanoj Messi?
- Da. Ne sjećam se kad sam, kao nekidan, pratio kako Leo stalno odlazi na svoju polovinu igrališta po loptu kojom bi nešto učinio. Uzalud se trudio jer ostao je bez pratnje, bez pomoći. Argentina je bila loša, stvarno loša.
Na žalost, „Mali“ je spreman i sposoban svakome uvaliti tri komada, ako situacija štima i djelomično?
- Istina je. Istina je da mu je drukčije u klubu nego u reprezentaciji. U Barceloni mu leđa čuvaju Andres Iniesta, Sergio Busquets i Ivan Rakitić, tku mu ih čuva u Argentitni? Evidentno je da ta momčad nema osobito defenzivu.
Cilja na obrambeni blok?
- I na dvojicu zadnjih veznih.
Kako to iskoristiti?
- Tako da ih odmaknemo od naših vrata jer su u napadu više nego neugodni. Treba im onemogućiti pristup Danijelu Subašiću, nikako ih ne pustiti na 20-30 metara. S druge strane, oni se nisu navikli braniti, u takvim okolnostima suočavaju se s problemima. Naši su majstori s loptom, ponavljam: veći od njihovih. Kolektivno smo homogeniji, uvjerljiviji. Snaga nam je i na klupi, budući da Dalić raspolaže s trojicom, pa i sa šestoricom koji su kadri inicirati pomak te, zatreba li, preokret.
Da nemaju Messija riješili bismo TO rutinski. Ovako...?
- Njega je nemoguće čuvati i uštopati. Nužno je maksimalno dupliranje, dovoljno mu je i deset centimetara praznog prostora da loptu primi, okrene se i raspali. Spretan je, lukav poput lisice, puca i pogađa nemilosrdno.
Posljednje vijesti s lica mjesta sugeriraju da u odnosu na jedanaestoricu koja je započela s Nigerijom ispada Andrej Kramarić, ali ne upada Milan Badelj već Marcelo Brozović?
- Izbornik nema tajni, on zna što hoće i kako to hoće.
Šuška se da društvo iz Buenos Airesa nije imuno na klanovske podjele?
- Nemam pojma. Ako je tako, odrazit će se i na igru i na samopouzdanje.
Robert Jarni je nosio dresa Reala Betis Balompiea kad je Diego Maradona bio u gradskom rivalu Sevilli. Kakvim ga pamti?
- On je za mene najbolji svih vremena. Kvalitetniji i od Lionela Messija. Zbog toga što je raznovrsniji, jedini koji zaista može sam riješiti sve jer organizira, kreira, pakira i realizira. Leo uglavnom finalizira.
Samo neka, svakom zgodom osim današnjom.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
