- Evo me u Italiji – oglasio se popularni Tomi i odmah locirao vlastitu poziciju: - S ovdašnjim znancima sjedim na kavi i razgovaram o Svjetskom prvenstvu. Oni se nikako ne mire s istinom da ne sudjeluju Azzurri, uzalud se trude prežaliti. Teško im je, ali se valjda zato šale na svoj račun, pitaju „Kad ono naši igraju…?“ Što mogu nego uzvratiti „Za četiri godine“!
Možda. Ne bi bilo loše, bez njih je takva manifestacija siromašnija. Ipak su četverostruki osvajači planetarne titule.
- Kad ću ja u Rusiju? Za vikend. Nadam se u Nižnji Novgorod, na osminu finala Hrvatska - Danska.
Nada se opravdano jer Danci su povoljniji suparnik od Francuza s kojima bismo se sastali da smo drugi u skupini D, oni pak prvi u skupini C što im svakako želimo. Kao što i oni nas ne žele.
- U tom slučaju morali bismo u Kazan, moj grad.
Njegov i Rubinov grad.
- Proveo sam tamo dvije i pol sezone. Dvaput smo bili prvaci i uspomene su stvarno prekrasne.
Izračunao je već što izabranike Zlatka Dalića čeka u nastavku turnira:
- Četvrtfinale sa Španjolcima, eventualno Urugvajcima, 7. srpnja u Sočiju.
Tomas vidi Hrvatsku daleko:
- Ovaj naraštaj sazrio je u cijelosti. Popunjen vedetama međunarodnog kalibra i jakim snagama mlađih godišta. Moćna momčad, homogena, kompaktna. Razigrana i efikasna. Sva su mjesta ne samo pokrivena, nego i „poduplana“, linije uravnotežene. Opći je dojam mojih brojnih sugovornika da vezu poput hrvatske nema nitko, tu strašnu osovinu Luka Modrić - Ivan Rakitić.
Kako ćemo, dakle, s Islandom? Stjepan je imao priliku upoznati stil Vikinga u kvalifikacijama za SP 2006. u Njemačkoj:
- U Maksimiru smo ih dobili 4:0. Bili su posve nemoćni, spremni i za gori poraz. Dvaput je zabio Niko Kovač, po jednom Josip Šimunić i Dado Pršo. U Reykjaviku sam bio na klupi i pratio kako ih matiramo 3:1, s dva gola Boška Balabana te jednim Darija Srne iz penala.
Pamti jednostavnu predstavu partnerove postave:
- Krasi je disciplina, taktička i igračka. Radnička marljivost s predvidljivim rješenjima. Dakako da trči primjerno. Slažem se da su Islanđani protokom vremena usavršili i dosta tehničkih elemeneta, poneki od prvotimaca uvaženi su legionari širom kontinenta i odlično zarađuju, no ni ti momci nemaju šanse – idu na presnažnu Hrvatsku sastavljenu od zvijezda najvećih europskih klubova.
Podsjećamo da smo u međuvremenu bili uspješniji u play-offu za SP 2014. u Brazilu, 0:0 kod njih pa 2:0 (Mario Mandžukić, Darijo Srna) kod nas. Jedino su nas zeznuli u ciklusu upravo za ovaj monudial, 1:0 na svojem terenu nakon što je na našem završilo 2:0 pogocima Marcela Brozovića…
- Ta nula iz Reykjavika dugo je pekla, peče i danas. U Rostovu na Donu bitno je dobro otvoriti. Bude li tako, a nema razloga da ne bude, najavljujem tri komada. Neće proći bolje od Argentine!
Usprkos činjenici da će izbornik na teren poslati kombinirani sastav, bez opomenutih, ozlijeđenih, malo umornih?
- Svi su reprezentativci, provjereni i potentni. Mateo Kovačić, Milan Badelj, Andrej Kramarić, Marko Pjaca i drugi također su majstori. Kipe od volje. Gore od želje da se iskažu za vlastitu i korist selekcije. U takvim okolnostima neće se previše osjetiti izostanak nekolicine standardnih. Jasno da svakog takmaca treba respektirati, tako i nazočnog. Koji je zasluženo izborio svjetsku završnicu, u kvoti 32 uspješne i ugledne reprezentacije. Pa šokirao Argentince (1:1), zatim su njega Nigerijci (0:2). Makar o favoritu sutrašnjeg dvoboja nema dvojbe.
Istinski je uvjeren da će „kockasti“ dogurati daleko?
- I do polufinala. Zašto bismo se, na primjer, bojali Španjolske, koju vodi veteran Andres Iniesta, u kojoj Diego Costa nije jer ne može biti ono što je nekad bio… Objektivno smo bolji od velike većine i smijemo biti optimisti.
Stjepan je ulogu izvrsnog stopera u Rusiji igrao od 2007. do 2010. Kad ni klubovi ni stadioni ni materijalna baza nisu impresionirali?
- Tada se počelo ulagati. Razinu su održavali Dinamo i CSKA Moskva, Zenit Sankt Peterburg i Anži Mahačkala. Kad im je povjerena organizacija World Cupa, prionuli su poslu i rezultat je očit. Objekti su sjajni, atmosfera fantastična, mir i red zagarantirani. Sve su napravili odlično. Ne čudi što su tribine pune!
Navija da drugo veliko natjecanje - Euro 2024. – dobije Turska, odlučuje se 27. rujna ove godine:
- Kandidira i Njemačka. Vjerujem da će slaviti Turci, navodno su izgledi čak 99 posto. Što je u redu, neka se domaćinstva šire. U Turskoj niču savršeni stadioni kudgod se okreneš, pa samo u Istanubulu su četiri fenomenalne arene, u Izmiru skoro toliko, pozornost plijene i sve drugu: u Bursi, Konyji, Ankari, Trabzonu, Antalyji.
Tomas je godinu i pol bio asistent br. 1 u Akhisarsporu, suradnik starom znancu Okanu Buruku:
- U Süper Ligu smo završili 11. među 18 članova, ključno je bilo zadržati status. Vrlo smo ponosni na ukupnu pobjedu u kupu: u polufinalu smo u gostima eliminirali Galatasaray 2:0, u finalu Fenerbahce 3:2 na neutralnom terenu u Diyarbakiru.
Još nije izvjesno da će ostati. U toj zemlji je tako, odluke nisu ekspresne. Slično je s aktualnim mondialcem Marjanom Mrmićem, učiteljem vratara u Bešiktašu, koji svakog svibnja ode kući bez „papira“, ali ga u lipnju nazovu i kažu „Pripreme startaju u ponedjeljak, očekujemo te u nedjelju!“, s tim da je nedjelja sutra…
Sutra je 26. lipnja, utorak svuda, i u Rostovu na Donu.
- S nova tri boda zaključujemo skupinu i idemo dalje. Vjerujemo u Hrvatsku, svjesni prilike kakva se ukazuje rijetko.
U Japanu 2002. i Njemačkoj 2006. kad je igrao i Tomas nije se ukazala?
- Nisu to reprezentacije za usporedbu. U Japanu se događala smjena generacija, u Njemačkoj skromnije mogućnosti. Sadašnja garnitura odskače po raznim faktorima. Puna asova o kojima se priča u svakom kutku globusa.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
