Rajko Magić govorio je kao i uvijek: jednostavno i razložno, zaista znalački. Toliko upućeno i autoritativno da bi bila šteta prekidati tako meritorna zapažanja. Trebalo je tek zapisati. Ovo:
Dinamo - Rudeš 1:1
Naravno da je neuobičajeno dvije službene utakmice u četiri dana igrati s posve različitim jedanaestoricama. Dinamo su zaveli novinski napisi o navodnom Rudešovom raspadu, stoga je Nenad Bjelica mislio da će do tri boda bilo s kim. Kao da će se suparnik predati i prije susreta. Pa kad se ispostavilo da od toga nema ništa, to prije što su gosti poveli, voda je došla u uši i sve se zakompliciralo. Bilo je prekasno za pobjedu, štoviše – i remi je više posljedica slučajnosti nego vrijednosti. Ne, Modri nemaju 22 nogometaša podjednake kvalitete, zbog toga je postavu uputno osvježavati s četvoricom-petoricom novih, ne više. I još nešto: dokazalo se da je u sustavu 4-1-4-1 najvažniji Arijan Ademi, vjerojatno najbolji u Hrvatskoj za zadaću defenzivnog veznog. Ivan Šunjić zasad nije na nužnoj razini. A Rudešom sam zadivljen. Pogotovo odgovornošću s obzirom na to da je trener Ivan Matić kandidate na okupu imao mjesec dana, ako je i toliko. U fazi obrane djelovali su odlučno i odlično, zatvarali se i otvarali; pa prvu loptu ispucali nasumce u 90. minuti! U hrvatskom sam nogometu 30 godine i po prvi put o prvotimcima jednog prvoligaša nisam zapravo imao pojma, pa sam se bacio na internet…
Osijek - Hajduk 4:1
Rezultat je možda malo previsok, ali to se događa. Osječani su postavili dojmljive standarde, odsad nema opravdanja za odgode i prilagodbe, na njima je da se za naslov prvaka bore do posljednjeg kola! Uočava se veliki napredak, polet, želja. Aspiracija i zrelost. Oduševljavajuće! Bijelo-plave krasi agresivni presing, kakvog je predlani i lani prezentirala Rijeka, samo Rijeka. Oni su njena legitimna preslika. Robert Mudražija postao je ključna figura, okosnica taktike i kad se brani i kad se napada. Činjenica da na terenu nisu bili Dmitro Lyopa, Eros Grezda, Gabrijel Boban i Muzafer Ejupi dodatno potvrđuje koliko je snažna momčad Zorana Zekića. Hajduk u odnosu na prošlu sezonu nije pokazao nijednu inovaciju. Model 4-3-3 s usko postavljenom tom prvom trojkom, s daleko pomaknuta dva bočna. Sad već lako čitljivo – zatvoriš Josipa Juranovića i Andrea Fomitschowa pa je toliko toga riješeno. Mirko Ivanovski previše se troši u sredini, u polju, jasno da ga nema u završnici. Donedavno je solidno funkcionirao par Josip Radošević - Toma Bašić, čini se da Mijo Caktaš nije na dostojnoj razini. Nadam se da Željko Kopić ipak ima taktičkih novosti, da će pripremiti pokoje iznenađenje i eventualno biti u pohodu na sam vrh, od kojeg Bijeli teško odustaju…
Rijeka - Gorica 2:0
Za domaće trening-utakmica, iako je to ružno reći. Evidentna razlika u potencijalu i praksi. Riječanima i Matjažu Keku sve se fino poklopilo, elegantno domaćinstvo odrađeno primjerno, komforno. Gorici sve čestitke na hrabrosti. S kadrom koji ju je nosio drugoligaškim terenima, no mora biti svjesna razlike u zahtjevima, izazovima, teškoćama. Opet im se posrećilo s trenerom budući da je Sergej Jakirović sljedbenik Damira Milinovića i Ivana Preleca, ide im dakle s debitantima. Ukratko, taj klub može biti konkurentan, za nijansu više igrački nego rezultatski.
Lokomotiva - Inter 4:0
Lokosi nastavljaju starom vožnjom i u novim uvjetima, bez Ivana Šunjića i Lovre Majera. Posložena ekipa. S Lukom Ivanušecom i Nevenom Đurasekom u glavnim ulogama nasred terena. S prepoznatljivom idejom igre. Sa špicom u kojoj do Dejana Radonjića prijeti Ivan Krstanović, ili – po novom – Matko Babić. Svaka karika lanca postavljena je s mnogo smisla i reda. Ne, nema straha za Gorana Tomića i njegove. Istina je da nije baš izvjestan prodor u vodeći kvartet, ali nikako neće biti ni ispod šestog mjesta. Inter je pak slabiji nego lani. Komnen Andrić priključio se dan uoči starta, kad su se izjalovili transfer-planovi, propustio je pripreme i dakako da nije odmah opasan kamoli ubitačan pred protivničkim vratima. Žutima očito nedostaje dvojac Tomislav Mazalović - Tomislav Šarić, ne toliko atraktivan koliko siguran. Ti momci su povezivali redove, štošta blokirali, inicirali, kreirali. Usprkos svemu pretpostavljam da se Div iz Predgrađa neće boriti za goli život; Samir Toplak uvijek pronađe spasonosnu formulu za miran let…
Istra 1961 - Slaven Belupo 1:1
Jedino Tomislav Ivković s „farmaceutima“ forsira stil s trojicom otraga, Vinkom Međimorecom, Božom Musom i Zvonimirom Šarlijom. Nije zgodno kad i ako loptu vode stoperi, prisiljen si na duga proigravanja, preskakanje, veću mogućnost pogreške. To s 3-4-3 puno je lakše organizirati kad su na sceni Matias Delić i Jan Doležal, u protivnom nedostaje brzine i tranzicije. A Matej Delić ipak nije Mirko Ivanovski, u Puli je prokockao zicer… Kad se radi o Koprivničancima valjda nisam sasvim objektivan budući da sam s njima često surađivao, no ponovo bih predložio da budu ambiciozniji. Da se ne zadovoljavaju šestom ili sedmom pozicijom, neka se „okome“ barem na peto, katkad i na četvrto. Ne očekujem da se tako postavi šef struke, neka se postavi uprava. Ohrabrujući sebe i tim. Puljani? Ono što je Ivan Matić napravio s Rudešom, nije napravio Manuel Roca s Istrom 1961. Španjolac je još na nuli, ili oko nje. Gledajući zbivanja na Drosini spontano sam se zapitao „Što je ovo?!“ jer događalo se sve i ništa. No dobro, tek je početak. Bit će bolje, sa svima.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
