Bjelorusija kao Rusija
Naravo da je sudbina postojećeg teama ovisila o rezultatu iz bjeloruskoga grada Grodno jer samo tri boda omogućavala su nadu i šansu da u izravnom dvoboju s Grcima 12. listopada u Puli odlučujemo sami o sebi, to jest hoćemo li po treći put – napokon! – otići na EP mladih selekcija otkako je naša zemlja članica Uefe. Opravdano se, naime, pretpostavljalo da Grčka ipak neće ni stati ni zastati na gostovanju u Češkoj, pa iako bježi tri koraka sad je sve u rukama Nenada Gračana i napose njegovih sjajnih pulena. S obzirom na 1:1 iz Soluna, na „Drosini“ svaka pobjeda podrazumijeva slavlje neovisno o još jednom kvalifikacijskom kolu, kod slabašnog San Marina – prošli bismo temeljem odredbe o boljem iz uzajamnih ogleda ako je bodovni konto posve jednak. Prema tome, Italija se zaista smiješi.
Kapetan Alen Halilović i momci u Bjelorusiji su se ponašali kao kapetan Luka Modrić i squadra u nedalekoj Rusiji na ljetošnjem SP-u. Teško se sjetiti da je taj uzrast ikad demonstrirao takvu moć, takvu klasu. Partner koji je u varaždinskom sudaru bio totalno čvrst te na minimalni poraz 1:2 prisiljen u sudačkoj nadoknadi kad je istjecala 90+6. minuta, ovom je (ne)zgodom rastavljen na proste faktore i može biti sretan što je ostalo samo za 4:0 za briljantnu klapu iz Horvatije. Ne zna se što je bilo ljepše, uvjerljivije. Treba li uopće apostrofirati zadnji red s Filipom Uremovićem, Dujom Ćaleta-Carom i Filipom Benkovićem koji je Josipu Posavcu omogućio miran san među vranicama? Ivan Šunjić i Robert Mudražija kao defenzivni vezni ofenzivnih namjera sve su učinili da vrhunski kreativci Nikola Vlašić i Josip Brekalo u već standardnoj suradnji tamo lijevo s Bornom Sosom, kome su napadačke akcije bile imanentnije od obrambenih, stvara kaos na kvadrat. Taj dvojac se savršeno razumije, instinktivno osjeća, redajući kombinacije koje nerijetko zadržavaju dah promatrača. Halilovića je bio pun teren, dakako da nije izostao uvjerljivi pečat. Pogotovo je blistao popularni Niksi, doseljenik na rusku frontu poslije sezone podcjenjivanja, bolje reći – nerazumijevanja na Otoku. On je stvarno jedan gol dao, dva namjestio, što nije promaklo nikome, kamoli novinarima. Nije slučajno što je prvog sprašio Marin Jakoliš, samozatajni Šibenčanin iz Beča. I alternacije Bojan Knežević, Ivan Fiolić i Matko Babić predstavile su se solidnim prinosom.
Tom naraštaju pripadaju i Karlo Letica, Mihael Pongračić, Nikola Katić, Lorenco Šimić, Ante Ćorić, Toma Bašić, Nikola Moro, Lovor Majer, Luka Ivanušec, Fran Karačić, Petar Mamić, Andrija Balić, Petar Bočkaj, Kristijan Bistrović, Tomislav Turčin, Petar Bosančić, Josip Bašić, Bruno Goda… Pravo na optimizam ne trpi prigovor!
Liga negacija
Bilo je izvrsnih garnitura mladih. Primjerice, u ciklusu za EP 2017. u Poljskoj naši su uništili strašne Španjolce 3:0 u Burgosu, uzvraćajući za nes(p)retnih 2:3 na Rujevici. Blistao je Stipe Perica s dvije egzekucije, strijelac je bio i Ćaleta-Car. Povrh Rijeke precizan je pak bio danas često spominjani Marco Asensio, igrali su i Saul Niguez i Jose Gaya i Dani Ceballos, junaci „šestice“ koja nas toliko peče. Hrvatske boje studenoga 2015. branili su njihovi sinoćnji partneri s liste Zlatka Dalića – Mateo Kovačić, Marko Pjaca, Mario Pašalić, Antonio Milić, Dominik Livaković…
Što je pošlo po zlu u tom Elcheu kojeg moramo pamtiti po svemu osim po dobrom?
Nije nužna analiza od sada do vječnosti. Uostalom, sve su konstatirali Dalić („Španjolska nas je razbila“) i Modrić („Ne smije se tako rasprodavati teško stečeni ugled“). Izbornik razumno pledira na razumu: „Nećemo sjesti i plakati, idemo raditi“. Naravno da je šteta što je slom bio tako uvjerljiv, i kako kaže Luka – nema šanse za reprizom! Nemamo pravo galamiti na Srebrne kojima su nedostajale ključne poluge (ah, da je igrao Mandžo…), jasno da će Dejan Lovren učvrstiti obranu, Andrej Kramarić popuniti prostor predviđen za polušpica, a Ante Rebić prijetiti svojim topom. Velika šteta za rani izlazak Šime Vrsaljka, s njim bi svakako bilo drukčije. Dakako da je pola tuceta uvijek šokantno, da valja izvući pouke. Ispalo je da je renomiranim Croatama ta friška Lige nacija u trenu postala Liga negacija, no promašaji se ne događaju samo drugima. Bit će prilike za popravak dojma i učinka. Ionako je jedini cilj plasman na Euro 2020. Na šefu stručnog stožera je ozbiljna zadaća, utoliko veća što će svi na svjetsko srebro jurišati osobitim žarom. Neka. Valja probrati u relativno skromnom izboru u odnosu na velesile, koje nas moraju priznati i štovati usprkos ovakvim podbačajima.
Mi se nikad nećemo sramiti svojih reprezentativaca. Uvažavajući onu: u pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi. Potkrala se nesreća na poslu, faktora je mali milijun. Navijači najviše žale Zlatka, autora brojnih ushita. Na žalost, od sinoć je gubitnik-rekorder. Netko je izustio – pa što, rekordi postoje zato da bi se rušili!
Ne daj Bože…
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
