Ivica Pezelj i ovdje potpisani bili su cimeri u sobi 214 hotela D'Angleterre u Vittelu lipnja i srpnja 1998. godine, kilometar i nešto do hotela-dvorca Ermitage u kojem su boravili već tada slavni Vatreni, osvajači brončane medalje na Coupe du Mondeu. Svakodnevno smo Sportskim novostima isporučivali male „plahte“ materijala o suverenom hodu neupitnih velemajstora, čiji je šef Miroslav Blažević dvadesetorici hrvatskih izvjestitelja stizao biciklom čim bi svojim pulenima oglasio povečerje. Inače, prethodno je uvaženi kolega radio u Republici, naknadno u Glasu Slavonije i Novom listu. Sad je taj magistar političkih znanosti zaposlenik Inter-Zaprešića, novinar klupskog portala. Kako se rodila ideja o opisu puta Dalićevih i općih junaka do fantastičnog srebra?
- Četiri dana poslije finala Hrvatske i Francuske, dakle 19. srpnja, nazvao je predstavnik izdavača i pitao bih li se prihvatio posla. Tko ne bi! Uskoro smo razradili sve bitne stavke i moglo se krenuti. Rok je zaista bio kratak, materija razgranata, a kolovoz više nego vruć.
Uradak je na stolu, bit će javno predstavljen u srijedu 17. listopada. Od čega se sastoji?
- Od četiri cjeline. Prva obuhvaća rutu do grandioznog rezultata, podsjeća na sve kvalifikacijske utakmice, pogotovo onu s Finskom na Rujevici kad smo se zbog podbačaja remijem 1:1 zatekli u krajnje nezgodnoj situaciji.
Tada je odlučeno da na izborničkoj poziciji Antu Čačića zamijeni Zlatko Dalić koji je momčad preuzeo u zagrebačkoj zračnoj luci prilikom polaska u Ukrajinu pedesetak sati prije kreševa s tamošnjim Žutima, sudbinski željnih sudjelovanja na dotičnom mondialu i zbog poznatih političkih okolnosti…?
- Sve je bilo tako teško, štošta i kompromitirano, no Dalić je ekspresno pronašao čarobnu formulu. Jasno je da se sjajnim nastupima na ruskim stadionima posvećuje najveća pozornost. U drugom pak dijelu portretiram dvadesetdvojicu nogometaša (ne i dvadesettrećega, Nikolu Kalinića, koji toj priči ne pripada budući da je sam sebe eliminirao).
Prigodno slovo preinačeno u štivo namijenjeno je izborniku te njegovim prvim asistentima, Draženu Ladiću i Ivici Oliću.
- To se podrazumijeva. Kao i podsjetnik na državni sastav kojeg od 1990. pratim neposredno ili posredstvom medija, koristeći i dosta opsežnu osobnu dokumentaciju. U knjizi je i niz podataka, tekstualnih i statističkih, sve o nezaboravnom pohodu. Na uistinu prvorazredno organiziranom turniru bez ikakve sjene.
Što se Pezelja posebno dojmilo?
- Amplituda od straha hoćemo li se uopće plasirati do oduševljenja što smo u finalu, suprotno svim prognozama. Ne i našim nadama, čak uvjerenju da smo za to sposobni. No trebalo se poklopiti toliko detalja, i izbjeći toliko zamki.
Koji je SP-sudar bio presudan?
- Svakako onaj s Dancima. S hrpom dramatičnih događaja: suparnikov pogodak u prvoj minuti nakon dalekometnog ubacivanja s uzdužne crte, sretno i spretno rano izjednačenje, kazneni udarac kojeg Kasper Schmeichel brani Luki Modriću pa Lukina hrabrost i koncentriranost u raspucavanju jedanaesteraca. Zabio je i dokazao nevjerojatnu unutrašnju snagu, odgovornnost i karakternost. Da nije, bio bi tragičar koji takvim raspletom spontano ugrožava istiniti mit o genijalnosti i neponovljivosti.
Polufinale je storija za sebe, i za vječnost:
- Ako je po logici stvari finale s Francuzima bila i ostala najveća utakmica Hrvatske, zbog važnosti i glasovitosti, slavodobitno polufinale s Englezima je najveće pobjeda Varenih otkad postoje, pogodak Marija Mandžukića koji će svijetliti zauvijek. Po mojem sudu dosad je taj status pripadao Brončanima i nemilosrdnom matiranju Nijemaca 3:0 početkom srpnja 1998. godine u Lyonu.
Dok smo tražili zlato nekim kontroverznim rješenjima predstavio se argentinski sudac Nestor Pitana?
- Ne bih komentirao. Žao mi je što su na konto Tricolora u prvom poluvremenu upisana dva pogotka, a da nisu stvorili niti jednu šansu.
Reprezentativac po Ivičinom ukusu?
- Ivan Perišić. Brzo sam ga zamijetio još dok je igrao za selekciju U-21. Fascinantno je kako ga lopta voli, razložno; oko njega se stalno nešto zbiva, ili prodire ili dribla ili dodaje ili puca. Trese vratnicu, zabija. Ili izbija ispred naših vrata.
Smatra li da je Mandžin te oproštaj Danijela Subašića i Vedrana Ćorluke hendikep od kojeg boli glava?
- Ne. Riječ je o prirodnom slijedu. Jedni odlaze, drugi dolaze. Jedni prolaze, drugi prilaze. Tako je bilo i sa Zvonimirom Bobanom i Davorom Šukerom, s njihovom generacijom, apsolutno legendarnom s kojom sam vezan emotivnije nego bilo s kojom.
Dalićeve i Blaževićeve sličnosti i različitosti?
- Primjećujem samo sličnosti. Napose to da su savršeni komunikatori. O vrlinama stratega i vođe suvišno je raspravljati.
Kako je doživio nedavnu šesticu Španjolaca u Elcheu…?
- Posve mirno. Spreman sam prihvatiti izbornikovu retoriku i za cijelu jesen dati kredit razumijevanja. S naznakom da od ožujka počinje ciklus za Euro 2020. i nužna je totalna usredotočenost na obveze.
Na Euro 2019. idu mladi „do 21“?
- Zasluženo. Josip Brekalo, Nikola Vlašić, Alen Halilović i suigrači kadri su izboriti i nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju.
U petak se nastavlja državno prvenstvo baš u Zaprešiću, Inter prima Rijeku?
- Ovdašnje utakmice pogledam radije od svih tih razvikanih stranih, koje se vrte po nebrojenim tv-kanalima. Što se tiče Diva iz Predgrađa, Branko Laljak odlično vodi klub, a Samir Toplak momčad.
Ivica Pezelj je porijeklom iz Like. S južnijim zavičajem Luke Modrića razdvaja ga tek Velebit?
- Manje razdvaja, više spaja – što je za mene iznimna čast!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
