Na zapadnom dijelu Općine Jastrebarsko, u selu Slavetiću, na vidikovcu kakav i pristaje srednjovjekovnim utvrdama, zubu vremena junački odolijeva Dvorac Oršić. Prije tko zna koliko godina, dok je sve više dominirao u žutom dresu Intera iz Zaprešića, pitali smo Mislava Oršića je li čuo za dotične plemenitaše ili je eventualno nekim krakom njihov nasljednik…? Odgovorio je iskreno: „Ne znam ništa o tome, ali dobro zvuči!“
Bilo bi preskromno reći da on dobro igra. Plemenitaš s lijevog krila iznenađuje mnoge, uključujući najboljeg nogometnog trgovca s naših prostora, Zdravka Mamića. Koji je, šuška se, vrtio glavom ne vjerujući da će Mislav biti pojačanje Plavih, premda je sportski direktor Marijan Vlak uporno tvrdio da o tome nema dvojbe. Uostalom, „Vlak koji nikad ne kasni“ osobno je skoknuo do južnokorejskoga grada i kluba Ulsana da bi neposredno provjerio situaciju i formu potencijalnog napadača kakav Dinamu treba u roku „odmah“.
foto: Drago Sopta/HNS
- Već sam pomislio da nikad više neću igrati u Hrvatskoj. Onda se sve preokrenulo – priča Oršić.
Čemu nespkojstvo, pa tek će zadnjih dana prosinca napuniti dvadeset i šestu.
- Sve se nekako otegnulo, išlo po drukčijem scenariju.
Krenimo tragom karijere, od Kustošije.
- Na poziv Intera napustio sam je kao kadet, 2007. U Zaprešiću ostao do rujna 2013. Bilo je solidno, bilo je zapravo odlično; razvijao sam se, postao standardan prvotimac kod Borimira Perkovića, nastavio kod Rajka Magića.
Ne sjeća se da mu je direktor Branko Laljak išta dužan:
- Koliko pamtim, sve je čisto, bez repova. Nemam zamjerki, naprotiv.
U međuvremenu je postao član nacionalne selekcije U-18, U-19 i U-20.
- A za U-21 nastupao dok su izbornici bili Ivo Šušak i Niko Kovač.
Ukupno 20 utakmica u spomenutim uzrastima. Potvrđen status perspektivca kome je budućnost zagarantirana. Počela je u talijanskom drugoligašu Speziji, partneru te zbog veze Gabrielea Volpija i Damira Miškovića svojevrsni pobratim Rijeke.
- Da sam u Italiji ostao malo duže, dočekao bih Nenada Bjelicu!
Oršića su dočekali u Rijeci. Vježbao je s udarnom formacijom, prošao pripreme u Sloveniji. No Matjaž Kek nije u njemu prepoznao aktera na kojeg se ozbiljno računa.
- Poslije mjesec-dva prebačen sam u drugi sastav. Zatim na brzinu posuđen Celju, što nije bilo loše, dogodila se polusezona za pet.
Iduće godine, 2015., ustupljen je južnokorejskim Jeonnam Dragonsima. Odakle su ti Zmajevi?
- Iz Gwangyanga u južnim provincijama. Godina i pol, lakše utoliko što je tamo bio i jedan kolega iz Makedonije, mogli smo barem komunicirati izravno, bez prevoditelja. Inače jezik slomiš, jednostavnije se sporazumijevati rukama: pokažeš i to je to. Naknadno se društvo osjetno povećalo jer su stigli stari poznanici Vedran Jugović, koji je i dalje tamo, i Matej Jonjić, danas „Japanac“ u Cerezu iz Osake.
Pedesetak Oršinih utakmica, petnaestak golova. Uspjeh neupitan. Kakva zarada?
- Pristojna. Bilo je to plodno razdoblje.
Potom ga je agent Branko Hucika uspjerio prema Kini:
- Potpisao sam za Changchun Yatai. Izborio se za poziciju u momčadi i klubu. Ipak sam sretniji bio u Koreji, i zato nastavio u Ulsanu. Godinu i pol.
Što zaključuje kad podvuče crtu:
- Tri i pol sezone koje su stvarno koristile, u svakom smislu. Nogometaški najviše zato što sam navikao na defenzivne zadatke, to se tamo zahtijeva. Svakako i očvrsnuo budući da se igra tvrdo, žustro, punim tempom od prvog do posljednjeg sučevog zvižduka, otvoreno i neizvjesno – autsajder bez pardona sredi favorita!
Isprva je zezala prehrana:
- Dok nisam koliko-toliko usvojio taj specifičan jelovnik, baziran na ljutim ili slatkim začinima. Rekao bih da mi ovdje čak malo fali! Pogotovo korejski meni, koji vuče na gril, kineski je drukčiji, s raznim uljima na koje se nisam privikao.
Važno je napomenutii da je cijelo vrijeme s njim bila i Suzana, djevojka iz Sesveta, zahvaljujući kojoj su i neugodne stvari promovirane u ugodne.
- Zaljubio sam se sa 17, prolazi osma-deveta godina.
Ljetos okrunjena apsolutno najljepše:
- Sinom Manuelom. Ima tri mjeseca i naravno da nam je centar svijeta.
Tata je, eto, jedan od Dinamovih kolovođa. S onim svojim posebnim korakom, stilom „revolveraša“ spremnim za obračun. Mnogima nije jasno kako u frakciji sekunde prebaci u maksimalnu brzinu stoga nije uhvatljiv ni lasom, možda laserom. Brzina kao vrlina, izgled koji uistinu vara; to je taj gard – „ubojica dječjeg lica“.
- Ne tužim se, baš nam ide. I na stranim i na domaćim terenima. Podrazumijeva se lov na naslov prvaka i osvajača kupa, a ovo u Europi velika je inspiracija.
Čuo je za 48 odnosno 49 godina čekanja na prezimljavanje s međunarodnom konkurencijom, ali to za nj i suigrače nije mit:
- Naše je igrati i dobivati, ne se baviti emocijama. Iako je svima drago što rušimo rekord s kojim se nije za hvaliti. Lijepo je što ta tradicija konačno pada!
Hoće li, praktički i teoretski?
- Nužan je bod 8. studenoga na uzvratu sa Spartakom iz Trnave. Bit ćemo spremni i motivirani. Paziti da ne „izgorimo“; Slovake smo matirali na njihovom igralištu, red je da to ponovimo na našemu. Mi smo Dinamo, svaki put nas interesira samo i jedino pobjeda!
Mislav je uglavnom na lijevoj strani, odgovara mu i uloga povučenog špica. Sklon je suradnji, neočekivanih rješenja, topovskog udarca. Kvalitetan, korektan i konkretan. Zapravo dragulj!
- Potrefila se momčad. Ključna je kemija, uzajamno uvažavanje i pomaganje. Sve je izvrsno, zajednički dišemo, ginemo i slavimo. Neka potraje, a nema razloga za prekid serije.
Ne plaši se odlaska u Istanbul, Fenerbahčeu?
- Uvjerio se u našu snagu i on i Anderlecht, drukčije nas gledaju… S malo sreće možemo se obračunati s njima i po drugi put.
Bjelica je najzaslužniji?
- Radimo super, svi igrači su prezadovoljni.
U Trnavi je Mislav superiorno završio akciju Marija Gavranovića za pogodak vrijedan tri boda. S drugim Marijom, Šitumom, zna se otprije:
- Iz mladih dana. On je živio u Vrapču, također se oženio i dobio sina, preselio na Sveti Duh. Sanirao ozljedu, s njim ćemo biti jači, još ubojitiji.
Oršića je nešto zezao aduktor pa je preskočio kup u Zelini, momci su „to“ riješili rutinski.
- Glavno da nema zastoja, da smo stopostotni. Niti se opuštamo niti planiramo, nikoga se ne bojimo ali nikoga i ne podcjenjujemo, držimo ritam i ne kanimo sustati!
Nada li se Mislav avanziranju među kandidate za A-reprezentaciju, što bi poručio Zlatko Daliću?
- Joooj… ništa. Nećemo o toj temi.
Pratio je rusku epopeju?
- Nisam se micao ispred tv-ekrana. Za komentar je dovoljno upotrijebiti jednu riječ: savršeno.
foto: Drago Sopta/HNS
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
