Ante Miše govori brzo, ali trezveno, rezolutno. Očito vlada problematikom. Budući da nije neposredno uključen, ne robuje emocijama. Zato su njegove ocjene dokraja realne. Vrijedi pročitati što misli o svakom sudioniku Lige deset.
DINAMO – Najbolji i stoga nedodirljiv
Što se tiče HT Prve lige aktualni prvak je uvjerljivo najjači, zato i jest na poziciji koja mu objektivno pripada. Njegov igrački roster oduševljava. Zaista ne zamjećujem dostojnog konkurenta u domaćim natjecanjima, dapače – nitko mu nije ni blizu. Veseli što je napokon izrastao u europsku momčad koja ima što demonstrirati. Očekujem da neće stati tek na plasmanu u to famozno proljeće, nego se ravnopravno nositi barem na startu drugog dijela Europske lige. U skupini apsolutno dominira pa trener Nenad Bjelica zaslužuje sve pohvale na kreiranju igre i rotiranju postave.
LOKOMOTIVA – Tradicionalno mlada i dobra
Ona je godinama nešto novo i mlado, osvježenje na našim stadionima. Eto, sad i kompetitivna glede borbe za vrh do kojeg ipak neće jer ne može – Dinamo je bolji za klasu. Iako su ostali bez ekstra talentiranog Lovre Majera, bez Ivana Šunjića kojega će vrijednost i okolnosti brzo dovesti do A-reprezentacije u kojoj neće biti statist, Lokosi plijene pozornost, bodove i čestitke. Puno se toga vrti oko izvanrednog Luke Ivanušeca, silno je brz i opasan Lirim Kastrati, a Myrto Uzuni pravo pojačanje. Dejan Radonjić igra najzreliji nogomet svoje karijere. Ma, svi oni igraju izvrsno!
OSIJEK – Sređen klub i sastav
Pratim s kakvim se kadrovskim problemima sreće Zoran Zekić, nije mu ugodno. Da su stalno kompletni, ne bi Bijelo-plavi za Plavima zaostajali desetak bodova. Odlična je to ekipa, krasi je i kvaliteta i kontinuitet makar katkad zapne na tzv. malima. Posrećila se suradnja s Mađarima koje je doveo sposobni i dalekovidni predsjednik Ivan Meštrović. U spektru nogometaša prvo uočavam Milu Škorića, kapetana i vođu, koji je danas ono što je jučer bio Ivo Smoje. Ne odigra Mile blistavo za 10, ne ni preskromno za 5, redovito je solidan ili više nego solidan, za 7 ili 7,5.
GORICA – Senzacija s pokrićem
Novi prvoligaš veliko je iznenađenje, senzacija za sve pa i za mene. Prekrasno je promatrati kako se skup igrača skupljen s raznih strana snalazi i u kompliciranim uvjetima. Možda nerijetko šokira suparnike zbog toga što ga ne shvaćaju ozbiljno, što ne vjeruju da se u toj formaciji krije izniman potencijal? Gorica je čvrsta, ujednačena, vješta u tranziciji. Otraga dirigira rutiner Igor Čagalj, a naprijed čudesno reagira Iyayi Atiemwen i zabija Lukasz Zwolinski. Budućnost ovisi o zimskom prijelaznom roku, neće valjda otići oni glavni? Ako i hoće, status nije ugrožen.
RIJEKA – Nema Keka, ima Bišćana
Nije jednostavno kad se sa šefom stručnog stožera Matjažom Kekom rastaneš nakon pet i pol godina. S čovjekom koji je uzeo premijerni naslov šampiona, pospremio dva kupa te osigurao tri izlaska na inozemne terene. Rijeka je pogodila s angažmanom Igora Bišćana, koji je Rudeš plasirao u Prvu HNL, a s Olimpijom osvojio oba nacionalna trofeja. Pretpostavljam da će navijači uskoro prihvatiti mladog sjajnog stratega, zaboravljajući nekakav stari grijeh. Ne bude li previše odlazaka i dolazaka, promenade koja uglavnom škodi, Riječani će ponovo biti autoritativni, u samoj ligaškoj špici.
SLAVEN BELUPO – Manjak majstora ili motiva
Od Koprivničanaca sam očekivao dosta više. Oni su nas navikli na sigurnost, pretežito boraveći u sredini ljestvice, čini se da sustaju, da će i ove sezone biti promjenljivi, katkad i na mjestima koja ne garantiraju miran san. Podalje kritične zone, međutim… Ne mogu se oteti dojmu da im je svejedno hoće li u 90 minuta doći do tri boda, do remija ili do – poraza. Posljednjih godina suviše osciliraju. Padaju na sitnicama. Ili nemaju dovoljno igračkih majstora, ili ponestaje motiva. Osjećam da još nisu iskazali sve što mogu. Nisu loši, ali nisu ni za plasman u gornjem domu, zasad ne.
HAJDUK – Moj klub, moje razočarenje
Zaostatak je nedopustiv. Ne, momci s Poljuda nemaju argumente kojima bi se svrstali u vodeći kvartet, osiguravajući izlazak u Europu; do nje će put voditi isključivo preko kupa, pod uvjetom da se toliko toga posreći. Nije to kvaliteta dostojna Hajdukova imena. Nedostatna renomea i aspiracija. Kadar tanak praktički u svim linijama pa prvorazrednom treneru Zoranu Vuliću preostaje jedino uporan i naporan rad. Zašto teret ne preuzmu oni etablirani poput Mije Caktaša, zar će stvar spasiti početnici Domagoj Bradarić i Ante Palaversa, ili stanoviti Tonio Teklić… E pa, neće. Ni slučajno.
INTER – Svake sezone isto, teško ali uspješno
Samir Toplak je jedan od najdugovječnijih prvoligaških trenera. Snalazi se on, snalaze se Žuti. Svake sezone klapa je drukčija, češće oslabljena nego ojačana. Bori se i završe tu negdje, na 6. ili 7. mjestu, pa sve ispočetka. Inter je iskusan, od ljetos ima sjajan travnjak. Igrači su i ovakvi i onakvi, na jednog limitiranog naslone se dvojica-trojica potentnih. I putuju. Bitna je i ta natjecateljska izdržljivost. Šteta što ne dolazi više publike poradi čega taj sasvim zgodan stadion djeluje otužno. Doima se da Zaprešiću nije upitna i sljedeća prvoligaška runda, uvjeren sam da nikome neće biti krivo.
ISTRA 1961 – Navijam za Krunoslava Rendulića
Radio sam u Puli nekoliko mjeseci, kratko i davno, sredinom 2010. Ispostavlja se da u novije vrijeme taj klub osobito muče relacije s vlasnikom – neprestano novim, tko zna za što zainteresiranim tako da nije u prvom planu samo nogomet. Lani je bilo baš gusto, dvadesetorica kandidata za prvi sastav bi otišla, dvadesetorica došla. Čudo je što se o(p)stalo. I ove jeseni zadaća je prilično teška, plasman skroman. Volio bih da moj prijatelj Krunoslav Rendulić na svojem prvom samostalnom poslu brzo pohvata konce i krene prema spasonosnoj zoni. Nadam se da će prebroditi vatreno krštenje!
RUDEŠ – On je, na žalost, već ispao
Ružno je to reći, no Rudeš je već ispao. Shvaćam da svi njegovi ljudi moraju vjerovati u bolje dane, ali sve je tako nezgodno i bremenito da se ne nazire svjetlo s kraja tunela. Ništa neobično; čim se povukao partner iz Španjolske, seleći u Pulu, postalo je evidentno da Rudešanima slijede crni dani. Trude se, bore, muče – uzalud. Marko Lozo nastoji ubrizgati kakav poticaj, ne ide, formacija se raspada čim protivnik prvi put nacilja mrežu. Odmah pada i sustav i sastav. I tako iz kola u kolo. Pozitivno je uzdati se u preokret, no on je tako dalek da nije logičan, ni po čemu. Na žalost…
Ante Miše hvali Prvu HNL, provjerenu „tvornicu reprezentativaca“. Vodio je Hajduk i Istru, u susjednoj Bosni i Hercegovini štitio interese Viteza i Zrinjskog. Kad se opet uključuje?
- Planiram krenuti dalje, na Zapad ili Istok.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
