Prošli tjedan popularni Krle stalno se „sudarao“ s dosadašnjim suigračima u medulinskom hotelu Park Plaza Belvedere. Naime, i Slaven Belupo i Lokomotiva sudjelovali su na petom izdanju Arena Cupa. Čak su bili u istoj skupini, zajedno s češkim Znojmom i crnogorskim Titogradom. Međusobnu utakmicu dobili su Lokosi, 2:1.
- Na Kajzerici sam proveo godinu i pol, sve je bilo u redu. Nanizao 47 službenih nastupa, postigao 12 pogodaka, a 10 puta asistirao. Naravno da sam zadovoljan; da je bilo više minuta, bilo bi i više golova.
Ove zime odlučio se za rastanak jer želi biti standardan. Takav status, naime, kod plavo-bijelih nije imao:
- U 15 ligaških susreta skupio sam samo 645 minuta, prosječno 43, dakle nepuno poluvrijeme. Tu je i 168 iz tri kup-dvoboja. Šest golova i dva završna dodavanja prošle polusezone u prvenstvu, jedan mat u kupu. Nije loše. No želim na terenu biti puno duže. Iako sam 5. siječnja napunio 36 godina, osjećam se vrlo dobro, ne manjka ni snage ni motiva, jedva čekam službene predstave.
Podsjeća da se u vrhu Lokomotivina napada smjenjivao s trojicom,ali slučaj je htio da trenutačno na raspolaganju nije niti jedan:
- Dejen Radonjić i Matko Babić su ozlijeđeni, Ivan Božić otišao u Rudeš. Nema, eto, ni mene…
Kako mu se čini novo društvo?
- Dobro. U dva tjedna već sam se privikao. Momčad je solidna, svakako bolja od 8. mjesta na kojem provodi zimu. Nadam se skorom pomaku prema sredini ljestvice, Slaven stvarno ne zaslužuje boravak u tzv. opasnoj zoni.
Hvali trenera Ivicu Sertića, lokalnog stručnjaka koji ima što reći i pokazati:
- Radi se super, raznovrsno i kvalitetno.
Od suigrača i na terenu i u civilu najčešće se dopunjuje i druži sa Stipom Bačelić-Grgićem:
- Znamo se dugo. Nogometaš od formata. Sviđa mi se i ovaj dečko iz Izraela, Roei Gordana, odličan centralni vezni koji se rado ubacuje u prve redove i trese mrežu. Puno je zanimljivih stranaca, sposobnih pomoći pa kad se dodaju provjereni domaći momci zaista ne nazirem neprilike za Farmaceute.
Dobio je stan, često će ga obilaziti supruga i sinčić koji žive u Zagrebu.
- Sad smo svi na iglama zbog Riječana!
Ivan je s njima bio sezonu i pol, potpuno upoznao Matjaža Keka i cijelo vodstvo: predsjednika Damira Miškovića, sportskog direktora Srećka Juričića, njegovog zamjenika Ivana Mancea.
- Bilo mi je lijepo, tretirali su me korektno. Pamtim runda za red, mir i zadovoljstvo. Na Kantridi, nisam dočekao selidbu na Rujevicu.
Što prognozira za srijedu?
- Veliku i tešku borbu. Nismo favoriti, nismo ni autsajderi. Čitam da Rijeka neće biti kompletna, za nas je pozitivno što zbog žutih kartona izostaje Heber Araujo, kome je prva hrvatska lokacija bila upravo Koprivnica. Nema sumnje da je gostima izvrstan poticaj i odnedavni šef stožera Igor Bišćan, da su se s priprema u Portugalu vratili puni ambicija. Ipak, bavimo se sobom i nadamo uspjehu.
U postojećim okolnostima bi li to bio bod?
- Svakako, odmah bih potpisao remi!
Kako je bilo na medulinskim utakmicama i treninzima?
- Malo hladno, čemu je dodatno pridonosio vjetar. Srećom, navikli smo na razne uvjete pa se ne tužimo.
Ivan Krstanović spada u najstarije aktere hrvatskog prvenstva, površnom analizom ustanovi se da je mlađi samo od Igora Čaglja iz Gorice, rođenog 8. listopada 1982. Ali traje dugo i zapaženo.
- Kasno sam počeo, s ozbiljnim nogometom tek kao 25-godišnjak, pa se nisam stigao umoriti.
Isticao se u opremi Posušja (41 utakmica, 19 pogodaka), Zagreba (82/31), Dinama (44/17), Rijeke (35/16), Zadra (12/6), Širokog Brijega (48/16), za Lokomotivu smo rekli. Uvijek pouzdan, nikad problematičan. Profesionalac koji sve svoje obveze posvršava maksimalno. Gdje mu je bilo najbolje, najljepše?
- U Dinamo, ipak je on za klasu iznad svih. Premda se ne mogu i ne smijem potužiti ni na kojeg poslodavca. Odmah do svrstao bih Rijeku i Lokomotivu.
Sa Zagrebom je morao i sudovati, tražiti ono što mu pripada?
- Ah, Zagreb… Baš je tužno i pretužno kako se srozao, na kakvim je granama završio.
Drago mu je što su Modri ulovili euro-proljeće poslije 49 godina. Što kaže za Vatrene to jest Srebrne?
- Ljeto 2018. učinili su nam nezaboravnim. Čast im, hvala i slava.
Sjećanje na igre protiv svjetskog nogometaša br. 1?
- Svježa i danas, makar je Luka Modrić tada bio u Maksimiru, ja u Kranjčevićevoj. Brzo se vidjelo da je marka veća od svih, nenadmašan.
Ivan Krstanović svjestan je da se sportaš mora dokazivati gdjegod dođe, neovisno o rejtingu i zaslugama s drugih adresa. Konstatira:
- Ne napušta me „nos za gol“, i glavom i jačom desnom nogom, iako sam nerijetko pogađao i lijevom.
Sa 196 centimetara hrvatski je Peter Crouch praktički nedodirljiv u zračnim sudarima, opasan na tlu.
- Ne namjeravam uskoro prestati. Zakašnjenje na startu nadoknadit ću u finišu.
U rodnom Tomislavgradu žive roditelji, dva brata su u Njemačkoj. On nije bio angažiran u inozemstvu?
- Tako se potrefilo. Neka, nije mi krivo. Može se od nogometa živjeti i u Hrvatskoj. Veseli što je Liga 10 sve jača, što se osjetno uređuju igrališta i dijelovi infrastrukture.
Nastavit će u nogometu i kad jednog dana, možda i kasnije, skine kopačke?
- Upisao sam B-turnus kod Vatroslava Mihačića na Akademiji nogometa, sigurno ću i one važnije, značajnije, tako da su mi kopačke suđene. Jedino ću dres zamijeniti trenirkom.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
