Treba podsjetiti da ono i ovo zapravo nije za usporedbu. Ni po kojem kriteriju. Tada je broj sudionika u paraleli s današnjima bio gotovo simboličan jer bilo ih je „nešto više od nekoliko“. Da se ne spominje financijsko i kadrovsko bogatstvo klubova. Ili napredak igre, ili opći razvoj društva koji diktira i stanje na stadionima. U tom kontekstu mali-veliki Dinamo iz male-velike Hrvatske strši kao primjer. Nadamo se da će u tom statusu biti što češće – da do novog pothvata neće proći ni 52 ni 49 sezona!
Nije tešto detektirati petoricu najzaslužnijih za taj izvanredan doseg, draži utoliko što se naslanja na senzacionalno lanjsko SP-srebro nacionalne selekcije. Namjerno smo ostavili dan duže da se junaci nad junacima iskristaliziraju te nametnu sami po sebi, premda se razni birči vjerojatno ne bi složili o svakome, dajući prednost nekome iz vlastita fokusa. Naš je ovakav:
NENAD BJELICA - KAO BRANKO ZEBEC
Od Zebeca '67. do Bjelice '19. nanizalo se skoro pa bezbroj šefova maksimirske struke. Navest ćemo one koji su najduže trajali i stoga doista imali šansu za vlastito i momčadsko avanziranje u tuzemstvu i inozemstvu: Mirko Bazić, Vlatko Marković, Miroslav Blažević, Josip Kuže, Zlatko Kranjčar, Marijan Vlak, Velimir Zajec, Ilija Lončarević, Nikola Jurčević, Branko Ivanković, Zoran Mamić, Krunoslav Jurčić… Makar ni onima s kraćim rokom nije bilo ništa zabranjeno, naprimjer Zlatku Čajkovskom, Dražanu Jerkoviću, Stjepanu Bobeku, Ivanu Đalmi Markoviću, Rudolfu Belinu, Tomislavu Iviću, Ottu Bariću, Osvaldu Ardilesu, Vahidu Halilhodžiću, Anti Čačiću, Ivajlu Petevu, Mariju Cvitanoviću… Bjelica je Plavima donio modernizam i konstantnost bez sjene, minuciozno razumijevanje igre usavršene do znanstvene razine, psihološke efekte koje karakterizira i lucidnost i urednost i svrsishodnost. Krutost despota i blagost oca ili brata. Nakraju i to toliko željeno: osminu finala Europske lige. S totalnom dominacijom u domaćim natjecanjima.
foto: Dražen Patarčić/HNS
BRUNO PETKOVIĆ - OTKRIĆE I POKRIĆE
Prošlo je punih pet i pol godina od kvalifikacijske uvertire reprezentacije U-21 za EP 2015. u Češkoj. Izbornik Niko Kovač okupio je kandidate u Buzinu. Na tamošnjem igralištu prvi put smo vidjeli jednog novog snažnog dečka. Zvao se Bruno Petković, bio je član Catanije i dvije godine mlađi no što određuje limit za dotični ciklus, pričalo se da za nj garantira - ma što to značilo - agent Ivan Cvjetković. Budući da je izostao Marko Livaja, istrčao je Bruno pokojii dan kasnije u Vaduzu i pogotkom sudjelovao u visokih 5:0 protiv Lihtenštajna. Dvaput je zabio Marcelo Brozović, jednom Petar Mišić, peti je bio autogol. Nastupili su i Oliver Zelenika, Šime Vrsaljko, Niko Datković, Igor Bubnjić, Dino Mikanović, Josip Radošević, Mario Šitum, Hrvoje Miličević, ulazili Mislav Oršić, Mijo Caktaš i Tomislav Kiš, na klupi ostali Simon Sluga, Dario Župarić, Toni Gorupec, Ivan Tomičić. For iz Metkovića visok 193 centimetra štošta je imao, štošta i nije. Reklo bi se – zanimljiv materijal. U međuvemenu je kod Talijana selio u Varsesa, Reggianu, Virtus Entellu, Trapani, Bolognu, Hellas Veronu. Prethodno na našim lokacijama prošao ONK Metković pa Neretvu, školu Dinama i Zagreba, HAŠK i Hrvatski dragovoljac. Dovoljno za cijelu “lektiru“, najčešće pravu malu tragikomediju o strijelcu bez gola. Kad se činilo da će izostati definitivna potvrda, dogodio se lanjski kolovoz i novi dolazak u Maksimir. Valjda kako bi djelomično zaoštrio konkurenciju. Kad ono - nevjerojatne eksplozije talenta bez presedana. Fenomenalni pogoci škaricama Lokosima i Interovcima, efektne pete ispostavljane na tekućoj traci, šaranje minijaturama kao da mu je lopta žnirancima zavezana za kopačke, podjednako duhovita i precizna odigravanja, sjajne asistencije, ubitačna poentiranja. Za dotadašnjeg anonimusa zaista strašno, praktički nepojmljivo. Da ne dužimo – „pivare“ iz Plzena doista je ubio u pojam. Trener ga je već ujesen bez grižnje savjesti preporučio izborniku. Uopće ne sumnjamo da Zlatko Dalić post-festum cvate od sreće. Jedino ne bi bilo loše Bruni Petkoviću sakriti putovnicu na granici u Sežani…
foto: Gordan Laušić
DANIEL OLMO CARVAJAL – BARCELONA U ZAGREBU
Najbolji nogometaš HT Prve lige u 2018. po anketi Kapetani biraju. A oni sigurno ne griješe. Dani će u srpnju navršiti petu zagrebačku godinu. Solidno mu ide naš jezik, izvrsno pak sve u vezi s loptom i igralištem. Donio je duh i dah Barcelone, koji su pali na plodno tlo. Oduševljava raznovrsnošću, pokretljivošću, maštovitošću. Dragulj u punom značenju toga pojma. Konstitucijom tipičan španer strogo natjecateljske orijentacije. Krasno ga je imati kod sebe, grozno kontra sebe. S cijenom od aktualnih 20-25 milijuna eura prednjači na klupskoj skali. Neka, zaslužio je sve što ima i što će sutra primiti. To prije što još nema ni dvadesetjednu!
foto: Dražen Patarčić/HNS
MISLAV ORŠIĆ – VELIKI AS IZ MALEŠNICE
Pogledajte gard i taj korak, mekoću gazele i nemilosrdnost pantere. Suptilan smisao za kombinatoriku i prostor, za suradnju i egzekuciju. On ne drhti u gol-prilici, on poteže revolveraški, hladnoćom Doca Hollidaya. Kao da je to nešto najlakše i najjednostavnije; načas se učini da bi tako mogao svatko. I bi, da ga krasi oršićevski gen plus plemenitost kompletne izvedbe u skladu s plemenitaškim prezimenom: velikaškim, grofovskim, podmaršalskim. Ironijom ili pobjedom sudbine dečko s Malešnice pronađen je u Južnoj Koreji. Dobro je i tako, kad je Zaprešić bio predaleko. Mislav je od Brune skupio 19 nastupa više u mladim državnim sastavima, je li vrijeme da u onaj glavni krenu ruku pod ruku…?
foto: Dražen Patarčić/HNS
EMIR DILAVER – RAZARAČ BEZ STRAHA I MANE
Bjeličin izbor i proizvod. Znanac s austrijskih i poljskih terena. Stoper koji obranu uglavnom čini betonskom. Bez pardona kamoli problema glede osobnog i timskog samopouzdanja i samopoštovanja. Nerijetko u pozi kamikaze, iako ne gubi glavu. Dapače, zna je i podmetnuti pa loptu usmjeriti u mrežu kao preksinoć, tako vješto da bi pozavidjeli vrhunski goleadori kojima je to osnovni posao. Emir je uzor privrženosti bojama koje nosi, prvak profesionalizma i optimizma. Uvijek spreman na juriš u svakom smjeru, borac koji se nikoga ne boji. Prilagodljiv, stalno u službi kolektiva i zajedničkog cilja. Super je kad se spoji klupska i igračka ambicija i klasa.
foto: Gordan Laušić
Dinamovo europsko ljeto se eto preko jeseni i zime primiče i kalendarskom proljeću. Nove partije su 7. i 14. ožujka. S glasovitom Benficom koja ne budi pozitivna sjećanja. Pa što, tradicija postoji da bi se rušila. U lisabonskoj „areni svjetlosti“ bila su zaposlena dva Dinamovca, Mario Stanić (kratko) i Tomo Šokota (dugo), sad su tamo još dvojica s maksimirskim ishodištem - Filip Krovinović (u prvom planu) i Branimir Kalaica (u drugom planu).
Kako će proći Zagrepčani?
Oni su ove sezone previše dobili da bi uopće mogli izgubiti!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
