Čuli ste za onog tipa koji noću, dok ide sam šumom, pjeva punim glasom i gasom. Svakako ne zato što je toliko hrabar i bezbrižan, već stoga što bukom nastoji zaglušiti kakav šušanj iz grmlja koji bi ga prestravio na mrtvo ime…
Otprilike tako djeluju igrači i stručni šef Benfice. Velikog kluba čija se momčad na maksimirskom travnjaku doimala malom. Zbog dva razloga: 1) trenutačna indisponiranost koja je sputala kreativnost, efikasnost, uspješnost i 2) izvanredna igra domaćih koji suparniku nisu dopuštali oko otvoriti, kamoli nešto više.
Za nas tajni nema: da, „kriv“ je Dinamo. Sastav Nenada Bjelice apsolutno disponiran, poletan, uvjerljiv, premda i on bez kapetana Arijana Ademija te jakog aduta napose u euro-partijama Izeta Hajrovića. Tako rezonira i izvjestitelj A Bole, uglednog sportskog dnevnika, rečenicom istine: „Svi Benficini igrači bili su u rukama svojih čuvara“. Dežurnih policajaca koji su se u hipu pretvarali u napadače šarajući plohom na sve strane, gradeći smislena akcije te nižući unistinu solidne šanse. Treba žaliti što nakon Brune Petkovića, preciznog sa 11 metara, nije poentirao Amer Gojak u čistoj situaciji krajem prvog poluvremena pa Mislav Oršić u poziciji za ubitačnu parabolu slijeva dok je vratar Odisseans Vlachodimos – zatečen na famoznoj krivoj nozi – ostavio barem 80 posto mreže sasvim otvorenom, ali lopta je otišla previsoko.
Dan poslije pogled na portugalske tiskovine otkriva da u u redovima Orlova prevladava prilično iznenađnjnje. Protivnikom i rezultatom. I prenaglašena nada kako još „ništa nije izgubljeno“. U tom kontekstu među glasnijima je spomenuti vratar, koji lakonski smatra da će „Benfica postići pogodak u uzvratu, kad već nije u prvom susretu“. Valjda pogodak za produžetke. Taj Nijemac grčkih korijena zasigurno nije pročitao zaključak Recorda kako je „Rezultat mogao biti mnogo gori“. Dotični list u cijelosti se slaže s komentarom neutralnih stranaca „Benfica je bila spora i neinspirativna“, prešućujući onaj dio u kojem se komplimentira „sjajnom Dinamu“. No dobro, nije važno. Pojavila se i sasvim opravdana kritička sintagma „Od oblaka do tla“ koja odiše zabrinutošću. Donekle i ona „Bez bokova, bez napada“.Jednodušna je definicija da je ta ZG-utakmica novog trenera Brune Lagea bila najlošija. Gora no bilo koja od prethodnih 14, računajući i onu s vječitim/najžešćim suparnikom Portom kod kuće, kad se u kupu stradalo 1:3.
Lageu zamjeravaju aktiviranje kvarteta iz sjene Florentina Luisa, Gedsona Fernandesa, Filipa Krovinovića i Sebastiena Corchije koji su krenuli u startnoj formaciji, a naknadno je ušao Franco Cervi i, pišu, također podbacio. Ne čudi što su od te petorice čak četvorica stranci – dvojica Argentinaca, Hrvat i Francuz, na njima je najlakše forsirati objektivnost, što naravno nije samo portugalski običaj… Možda smo i mi pristrani kad nam se čini da je Filip bio ponajbolji u gostujućim redovima, pa što, zašto glumiti gospodu i prezentirati iznimku. A oni neka pričaju koliko hoće da „Krovinović nije Rafa“, Rafa Silva. Pogrešno navodeći, poput TSF Radija, da je Španjolcu Alexu Grimaldu genijalnu loptu za očekivani mat kod 0:0 isporučio Joao Felix. Nije nego Filip Krovinović! I nije tek Alex, nego i Dominik prezimenom Livaković.
Na i oko Stadiona svjetlosti u petak je ključno pitanje bilo hoće li se oporaviti Haris Seferović. Sad se ispostavlja koliko je važna bila vijest s jedinog maksimirskog treninga da HS nije vježbao punim intenzitetom. Ozlijedio se najobičnijim doskokom, što sugerira premorenost, zamor materijala, malu psihičku odsutnost. Zasad je poznato da preskače ligaški ogled s Belenensesom u ponedjeljak na Luzu, da li i jedan od ključnih dvoboja s Dinamom u četvrtak?
„Vratit ću se uskoro“, tješi Haris navijače. I sebe.
Nije baš specifično što su portugalski reporteri u hrvatskoj metropoli izvukli još dva negativistička detalja; o lokalnim momcima u crnom koji su gostujućim navijačima prijetili na ulici te o publici koja je zviždala kad se teamu na igralištu priključivao Andrija Živković. Glede potonjeg slučaja slijedila je blitz-lekcija iz politike: „Odnose između Srba i Hrvata povijesni su uzroci učinili neprijateljskim“. Doznali smo, srećom, da je sirotog (?) Andriju tješio tehnički direktor Tiago Pinto.
„Nismo bili kompetitivni koliko smo htjeli“, priznao je trener, tvrdeći da ih pljuska Modrih s pripadajućom nulom nije uzdrmala.
Prvotimac Francisco Ferreira odašilje apel publici, moleći bučnu potporu. Najavljuju se pune tribine, što znači 64.642 ili svih 65.647 gledatelja? Dinamovim simpatizerima odobreno je 3.250. Nadamo se da će Dani Olmo opet pokazati i dokazati da omjer njegove i cijene precijenjenog Joaoa Felixa nije 20:120 u milijunima eura, da će Zagrepčani premašiti vlastite mogućnosti i takmacu koji ovaj tjedan nipošto nije predočio sve što zna, hoće i može dostojnim otporom priuštiti novu seriju teških trenutaka te izdržati, obraniti 1:0. Makar pamtimo Bjeličinu i poruku, primjerice, Emira Dilavera: „Pobijediti idemo i u Lisabon!“
Na nekom od tamošnjih portala nabasali smo na kovanicu „mamurluk trijumfa“. Kako je protumačiti? Cilja li na njihove ili na naše?
Nebitno. Naši su nas ove natjecateljske godine toliko puta obradovali da neće nimalo razočarati ni ako ispadnu… jezik pregrizao, da Bog da!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
