U Maksimiru 7. ožujka pa na Luzu tjedan dana kasnije Benficin trener Lage postavio je u startne postave samo četvoricu istih: vratara Vlachodimosa, središnje braniče Rubena Diasa i Ferra te centralnog veznog koji naginje lijevo Gabriela. Taj Ferro, Francisco Ferreira, fantastično je zabio drugi pogodak i zaista dokazao klasu; premda će ovih dana napuniti tek 22. godinu klub je potencijalnim kupcima izvjesio zaštitnu klauzulu zaokruženu na 100 milijuna eura.
Što znači takva promjenljivost sastava u osmini finala Europske lige? Logičnim se namaću dvije istine: 1) sportski kolos i ljubimac Lisabona toliko je kvalitetan i snažan da je praktički svejedno tko će istrčati te 2) traje kriza identiteta i igre u kojoj stožer silnim eksperimentima pokušava pronaći najbolja rješenja.
Ako je portugalski predstavnik uoči ovih nadmetanja bio skuplji od hrvatskoga čak pet i pol puta, nameće se ta prva alternativa: koga staviš, nećeš promašiti. Makar nam se čini da ni druga nije posve anulirana. Pogotovo nakon zagrebačkog sudara u kojem su Plavi zavili Crvene u crno, s tim da je 1:0 bio suviše skroman razultat u paraleli s onim što se događalo na travnjaku.
Bit će da je Dinamo tada premašio objektivne mogućnosti. Budući da je za uzvrat stjecajem okolnosti (ozljede i kazne) ostao bez Ademija, Hajrovića, Leovca i Šunjića krvna slika svakako je promijenjena i krah je na žalost bio neminovan.
Na žalost i – na nesreću. Zgodilo se da maksimirski omjer izjednači doista perfektni veteran Jonas, koji se u ponedjeljak predstavio sličnom, gotovo istom, egzekucijom Belenensesu u srazu nacionalnog prvenstva. Brazilac se bliži 35. rođendanu, no ne sustaje potvrđujući vrline rođenog strijelca. Ušao je na poluvremenu, svjež i eto opasan. Šteta što ga u kobnoj akciji, kad se spremao pokupiti loptu koju je Pizzi u šesnaestercu vraćao čelom, nije uspio onemogućiti prisutni Kadzior i što je Dilaver stajao predaleko. Dovoljno da majstor iscrta putanju prema lijevom kutu nezaštićene Livakovićeve mreže. Trajala je 71. minuta i do istinskog, kalendarskog, Dinamovog proljeća u Europi ispriječilo bi se tako malo…
Previše da domaći ne bi okrunili premoć barem u produžetku. Rastrčani, tehnički više nego dotjerani. Kako bi rekao Ćiro – s većom koncentracijom talenta. Toga se ne treba sramiti, štoviše, to dokumentira da dalje ide bolji.
E, sada stižemo do suca. Kojeg smo se opravdano pribojavali znajući kakve je smicalice slučajno ili namjerno demonstrirao u famoznom nadmetanju Lige prvaka točno prije dvije sezone na Camp Nou kad je Barceloni poklonio dva penala, PSG pak zakinuo za jedan očiti, čime je pariška prednost 4:0 izbrisana s nevjerojatnih 6:1. Da ne dužimo: jasno da je Gabriel nepropisno zaustavio Petkovića u zoni kaznenog udarca. Kladimo se tisuću posto da Michael Oliver, engleski arbitar koji je vodio ZG-susret dotičnih suparnika, o najstrožoj kazni ne bi dvojio ni stotinku sekunde. Njemački je stilom tobožnjeg lukavca brže-bolje podmetnuo faul Petkovića i svirao slobodni udarac za Gabriela zidajući na taj način nepostojeći alibi… Zamislite kako bi se Benfica osjećala da je Dinamo poveo i na Stadionu svjetlosti, svjesna da za prolaz mora poentirati triput!
To što je u međuvremenu tri i zabila ne znači da bi scenarij bio takav. Možda bi zabila jedan, možda nijedan, možda stvarno tri, možda i pet, u što sumnja svatko normalan. Jer uvjeti bi bili drukčiji. Gosti bi disali neusporedivo lakše. Ovako su poslije Jonasova gola koji je sve vratio na početak nanizali nekoliko loših detalja plaćenih preskupo:
- Olmo i Theophile-Catherine nisu se snašli pa izbili vrući krumpir koji je Ferro zatim zakucao pored nemoćnog vratara;
- Gojak je promašio nemoguće, zicer petput veći od onog kojeg nije realizirao u Zagrebu poradi čega je sam sebe prometnuo u neupitnog tragičara;
- Stojanović je baš našao priliku da se nadmudruje s Aytekinom, kako ne razumije da sudac ima instrumente, kartone, za razliku od igrača koji svoju nedisciplinu jednostavno mora platiti, u konkretnom slučaju isključenjem;
- I Atiemwen mora „ono“ sprašiti u gol, posrijedi je utakmica osbite razine u kojoj nema pokušaja kao na treningu pa je nužno pogoditi, nuž-no, razlučujući pritom dvojbu „ili jesi ili nisi“. Da je bio precizan ostalo bi desetak minuta kolosalne nade unatoč svemu.
Ne bi bilo korektno prigovarati Livakoviću na trećem pogotku, fenomenalnoj Grimaldovoj paraboli lansiranoj s položaja kojeg bi, da nije pocrvenio, pokrivao (i) Stojanović. Ne, Dominik je neutralizirao bezbroj teških lopti da mu nitko nema pravo priopćiti ni „a“. Ima pravo na „č“ kao čestitam!
Dinamovce i dalje prati sindrom nedodirljivih portugalskih klubova, od kojih ispadaju na tekućoj vrpci. Valjda će i ta serija jednom biti prekinuta. Ne budimo neskromni. Aktualni naraštaj s Bjelicom za kormilom struke ostvario je toliko toga: 16 europskih utakmica u jednom cugu za potvrdu vrijednosti, za ponos i punu dušu. Blagajnu također.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
