Možda je to s neutralnošću dvojbeno budući da je Ardi četiri sezone bio prvotimac splitskih Bijelih, dvije pak zagrebačkih Plavih. Znači da ne može biti ravnodušan. No oba su kluba njegova i tretira ih podjednakim emocijama, stoga se objektivnost podrazumijeva.
- Jedva čekam tu utakmicu, kao što sam derbi čekao dok sam bio prvotimac dotičnih momčadi. Uvijek je bilo napetosti, najčešće i neizvjesnosti. Tako je i sada. Zagrepčani su u prednosti zbog objektivne kvalitete, Splićani zbog vlastitog terena i publike koja im je dvanaesti igrač. Mislim da je u 90 minuta sve otvoreno, jer može biti svašta pred punim tribinama i u super atmosferi. Domaći su u naletu sa šest pobjeda i dva remija u osam proljetnih nastupa, ali – gledajući brojke – gosti su za nijansu uvjerljiviji, s pobjedom više a remijem manje.
foto: Dražen Patarčić/HNS
Jasno da aktualna serija više vrijedi Majstoru s mora koji nije navikao na takav niz:
- Na redu je pravi test. Čast Belupu, Interu i Istri, ipak je Dinamo nešto drugo. Premda treba pohvaliti tri boda Bilih iz Gradskog vrta i jedan s Rujevice. Vjerojatno su sposobni iznenaditi, po scenariju kojim je, naprimjer, Dinamo iznenadio Benficu. Šteta što zbog ogromne razlike od 24 boda nema dodatnog natjecateljskog naboja, makar je rivalitet neupitan i jedino možemo poželjeti da sve protekne u duhu fair-playa.
Koznikua čudi toliko zaostajanje ST-sastava:
- Ne smije sebi dopustiti duge krize i, pogotovo, predugo razdoblje bez trofeja.
Veli da je stanka zbog potreba državne selekcije koristila Dinamovcima koji su malo predahnuli. Da mu se na suprotstavljenim stranama osobito dopadaju ofenzivci-strijelci:
- Jairo de Macedo i Adam Gyurcso te Bruno Petković i Dani Olmo. Očekujem atraktivno nadmetanje s puno šansi, zašto ne i golova.
Zamjećuje zanimljiv detalj:
- Čini mi se da postojeći stranci u oba kluba ne shvaćaju do kraja o kakvom je događaju riječ, da je „to“ njima obično odrađivanje posla. Normalno da nije. Mojoj generaciji nije bilo ni slučajno, dapače, sve je bilo jače, žešće, bolje. Posebne okolnosti koje, međutim, nisu napuštale granice apsolutne korektnosti: na igralištu smo bili najveći suparnici, izvan igrališta najveći prijatelji!
Sigurno i zato što su na suprotstavljenim stranama bili brojni reprezentativci.
- Logično da smo se poštovali.
foto: Dražen Patarčić/HNS
Ardian Kozniku spada među one koji ne razumiju pobude za nekakav rat Sjevera i Juga. Nada se da će postave Siniše Oreščanina i Nenada Bjelice osim sportske vještine iskazati i dužno poštovanje naspram takmacu. Što on osobito pamti iz tradicionalno uzbudljivih susreta?
- Češći su bili oni u Hajdukovom dresu. Recimo naslov prvaka u premijernom (ratnom, skraćenom) izdanju Prve HNL 1992. kad sam bio najbolji strijelac. Pobjedu u Maksimiru 2:1, tadašnjem HAŠK Građanskom zabili smo Ante Miše i ja. I brojne druge oglede u kojima je bilo kreševa, ne i rata.
Ardian je u Split došao 1990. iz Prištine. Rođen je 1967. u Đakovici, prošao školu Vlaznimija.
- Naknadno sam saznao da su me, naizmjence, pratila sedmorica Hajdukovih trenera-skauta, od Voje Kačića, Ivana Katalinića i Ivice Kalinića do Jurice Jerkovića i direktora Zdravka Reića. Obilazeći drugoligaške lokacije u Tuzli, Beogradu, Šibeniku, Nikšiću, Skoplju, Vinkovcima, naravno i Prištini. Onda se nije kupovalo na neviđeno… Kad sam se priključio struku je vodio Luka Peruzović.
Impresija za sva vremena ostaje trijumf u kupu protiv svježeg europskog prvaka Crvene zvezde na Partizanovom stadionu 1991. kad je poentirao Alen Bokšić, a trener bio Josip Skoblar.
- S Hajdukom sam u društvu Slavena Bilića, Igora Štimca, Gorana Vučevića… uzeo i prvenstvo i nacionalni kup, išao na inozemne ispite. Ukupno 98 utakmica i 44 pogotka. Za zadovoljstvo i ponos.
Oduvijek je bio ljubimac Torcide, koju smatra istinskim Hajdukovim adutom, nije ga „stavljala na zub“ čak ni kad bi naknadno stizao sa Zagrepčanima. U gradu pod Marjanom je upoznao i buduću suprugu:
- Allmiru, Kosovarku rođenu u Prizrenu. Prvu kćerku, Teutu, dobili smo u Splitu, drugu, Dianu, u Cannesu.
Kako je 1998. dospio u Dinamo?
- Bili smo na Coupe du Mondeu. Čim je svratio Zlatko Kranjčar, predložio me Robert Prosinečki rečenicom „Šefe, Kozniku nam treba, moramo ga uzeti!“ Jednako je Goran Jurić rekao predsjedniku Zlatku Canjugi. Mene je nagovarao i fizioterapeut Bojan Radanović. Pa je to realizirano.
Ostao je dvije godine. Vrlo zapažen usprkos laganom finišu karijere rasnog realizatora.
- Prelijepo je i ovdje i dolje. U Splitu imamo stan. Rado odemo i uživamo.
U Zagrebu žive na Novoj cesti, nedaleko stadiona u Kranjčevićevoj.
- Radim u Lokomotivinoj školi na Kajzerici, izvrsno surađujem s direktorokm Juricom Čabrajom.
Davne 2004. diplomirao je na Akademiji HNS-a i stekao licencu UEFA-Pro kad i nekolicina Vatrenih u drugom naraštaju cijenjene obrazovne ustanove. Usavršava se stalno.
- Uključen sam i u vodstvo reprezentacije U-19, s Draženom Madunovićem i Miroslavom Žitnjakom asistiram izborniku Ivanu Gudelju. Strašno žalim što na nedavnom elitnom turniru u Dalmaciji nismo izborili finalni dio EP-a u Armeniji. Protiv favorizirane Njemačke nije nam dosuđen kazneni udarac u 89. minuti dok je rezultat bio 1:1, u 90. su nam sretno zatresli mrežu i sve je prevagnulo na kontra stranu…
foto: Dražen Patarčić/HNS
Završna rečenica o splitskoj srijedi:
- Eventualno bi bod unaprijed prihvatili jedni i drugi? Hajduku je presudan iskorak u Europu, čini se da će uspjeti. I da će se uskoro sasvim konsolidirati, trgnuti, konkretnije podsjetiti na stare dane. Dinamo je uvjerljivi lider pa nema razloga ni za kakvo nespokojstvo. Radi toga se zaista nadam spektakularnoj večeri!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
