Ni Martin Novoselac, ni Ivo Šušak, ni Slaven Bilić, ni Dražen Ladić, ni Niko Kovač, ni Nenad Gračan nisu dosad imali priliku Hrvatsku U-21 suprotstaviti rumunjskim takmacima. Jesu onima iz točno četiri petine europske konkurencije, predstavnicima 44 od 55 članica sa službene liste Uefe: Albaniji, Austriji, Azerbajdžanu, Belgiji, Bjelorusiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Cipru, Crnoj Gori, Češkoj, Danskoj, Engleskoj, Estoniji, Farskim Otocima, Francuskoj, Grčkoj, Gruziji, Islandu, Italiji, Izraelu, Latviji, Lihtenštajnu, Litvi, Mađarskoj, Makedoniji, Malti, Moldaviji, Nizozemskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Poljskoj, Portugalu, Republici Irskoj, Rusiji, San Marinu, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Škotskoj, Španjolskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Turskoj i Ukrajini.
Na redu je napokon i Rumunjska. Budući da ne možemo povući paralelu te selekcije s Malim Vatrenima, uspoređujemo njihovu glavnu momčad i Vatrene. Bilo je ovako:
Hrvatska - Rumunjska 2:0
Rijeka, 22. prosinca 1990. Na dan kad je usvojen prvi Hrvatski ustav na Kantridi se okupilo oko 5.000 gledatelja. Sudio je Gerhard Köpel (Austrija). Strijelci Zlatko Kranjčar i Srećko Bogdan. Izbornik Dražan Jerković rabio je petnaestoricu reprezentativaca, to su Dražen Ladić (od 46. Tonči Gabrić), Saša Peršon, Vlado Kasalo, Srećko Bogdan, Robert Jarni, Mladen Mladenović, Drago Čelić (od 66. Igor Štimac), Zvonimir Boban, Zlatko Kranjčar (od 86. Robert Rubčić), Davor Šuker, Ivan Cvjetković (od 66. Nikola Jurčević). Lijepo je što su se Mircea Radulescu i gosti odazvali dajući legitimitet novoj kontinentalnoj sili iz zemlje koja još nije bila verificirana. Ne zaboravimo da je to prva predstava poslije 17. listopada iste godine kad su promociju „kockastih“ u Maksimiru uveličali Amerikanci (2:1). Serija nastavljena.
Hrvatska - Rumunjska 1:0
Bordeaux, 30. lipnja 1998. Osmina finala SP-a. Mnogima najdraža partija budućih Brončanih, presudna za betoniranje visokih ciljeva. Gledatelja 31.800. Sudac Javier Castrilli (Argentina). Zabio Davor Šuker neposredno prije odlaska na odmor, iz kaznenog udarca kojeg je izborio Aljoša Asanović. Šukerman je morao pucati dvaput jer je prvi gol poništen zbog preranog ulaska Zvonimira Bobana u šesnaesterac: da bi bio uvjeren u vlastiti mir, opipao puls na vratu i još jednom prevario „trokrilnog“ Bogdana Steleu. Veliko slavlje omogućili Dražen Ladić, Mario Stanić (od 83. Igor Tudor), Dario Šimić, Igor Štimac, Slaven Bilić, Robert Jarni, Krunoslav Jurčić, Aljoša Asanović, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Goran Vlaović (od 76. Petar Krpan). S klupe dakako ravnao Miroslav Blažević.
Rumunjska - Hrvatska 0:1
Temišvar, 20. studenoga 2002. Svih 36.000 promatrača na stadionu Dana Paltinisanua. Prijateljski sraz vodio Janos Magyebiro (Mađarska). Napaljeni domaćini ohlađeni egzekucijom Tomislava Marića na početku drugog poluvremena. Dojmljiva predstava izabranika Otta Barića koji je ljeti te godine naslijedio Mirka Jozića. Igrali su Stipe Pletikosa, Darijo Srna, Mario Tokić, Boris Živković, Stjepan Tomas, Vlatko Đolonga (od 82. Miljenko Mumlek), Jerko Leko, Marko Babić, Giovanni Rosso (od 76. Jasmin Agić), Boško Balaban (od 46. Tomislav Marić), Ivica Olić (od 31. Marijo Marić, od 90. Nino Bule). Pukovnik Anghel Iordanescu, koji je na izborničkoj funkciji bio i u Francuskoj '98. kad su ga Hrvati „ubili u pojam“, morao je priznati novi poraz. Herr Otto snimio je kandidate, što je bilo osnovno.
Rumunjska - Hrvatska 1:2
Bukurešt, 11. veljače 2009. U areni Steaue 8.000 navijača. Na sceni rumunjski sudac Cristian Balaj, apsolutno korektan, imenovanoga Ukrajinca spriječili prometni problemi. Ivan Rakitić poništio vodstvo Cipriana Marice, pobjedu osigurao Niko Kranjčar. Ugodan dan za Slavena Bilića, suradnike i sve nazočne Croate. Za uspjeh zaslužni Stipe Pletikosa, Darijo Srna, Ivica Križanac, Vedran Ćorluka, Josip Šimunić (od 51. Robert Kovač), Ivan Rakitić, Luka Modrić (od 66. Ognjen Vukojević, od 87. Nikola Pokrivač), Ivan Jurić, Danijel Pranjić (od 76. Hrvoje Čale), Mladen Petrić (od 51, Niko Kranjčar), Ivica Olić (od 66. Eduardo Alves da Silva). Tako je i Victor Piturca u ogledu s Vatrenima prisiljen na kapitulaciju. Iako posljedice nisu bile bolne jer se igralo revijalno, sigurno niti koji poraz nije lagodan. Peče li peče.
Valja, međutim, priznati da je svaki put bilo teško i nama. Rumunji su izrazito talentirani, školovani igrači. Vješto objedinjuju tehničke, taktičke i trkačke elemente. Stalno prijete. Tako da Gračanovim dečkima neće biti lako.
Bilježimo i dva remija B-sastava:
- 1:1 u Bukureštu sredinom ožujka 1998. kad je Ivo Šušak kao izbornik U-21 pod nadzor dobio kombiniranu postavu, a Davor Vugrinec poentirao za miroljubiv rasplet na vrućem terenu;
- 2:2 u Puli krajem siječnja 2001. kad je debitirao Mirko Jozić proučavajući potencijalna pojačanja. Povelo se zahvaljujući provjerenim majstorima Goranu Vlaoviću i Igoru Tudoru, no 15 minuta prije svršetka ozlijedio se Mario Cvitanović, a obavljene su sve zamjene osim golmanskih zbog čega je Don Mirko na dispoziciji imao jedino Tomislava Butinu i Nikolu Marića. S igračem više gosti su smanjili u 81. te izjednačili u 87. minuti. I to je nogomet…
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
