U subotu 4. srpnja 2018. godine točno u 18:39 HNK Gorica je posredstvom Facebooka izvijestila: „Kristijan Lovrić (22) danas je i službeno pristupio našem klubu. Dolazi kao jedan od najboljih igrača Druge HNL u kojoj je branio boje Kustošije i Lučkog, a zabilježio je i kraću epizodu u prvoligaškoj Lokomotivi, također i slovenskoj Beloj Krajini. Riječ je o krilnom napadaču koji će neupitnom kvalitetom sigurno zaoštriti konkurenciju i biti enigma za obrane svih suparnika. Kiki, dobro nam došao!“
A u nedjelju 1. rujna 2019. oko 20:00 isti je klub istim sredstvom i načinom objavio „NK Varaždin-HNK Gorica 1:3 (Benko 37./Lovrić 20., 56., 71.) Fantastična partija Gorice i velika pobjeda u Varaždinu! Hat-trick Krtistijana Lovrića! Tri gola za tri boda! Bravo dečko, bravo Kiki!“
Sve pršti od uskličnika, ima i zašto.
U natjecateljskoj sezoni 2018./2019. Lovrić je igrao na 30 od 36 utakmica i skupio 1982 od 3240 minuta po čemu je bio osmi u svojoj momčadi, iza apsolutnog rekordera Kristijana Kahline s maksimalnim vremenom provedenim na travnjaku, Lukasza Zwolinskog (2792), Marija Marine (2554), Igora Čagalja (2471), Aleksandra Jovičića (2342), Marijana Čabraje (2267) i Joeya Suka (2229). Trener Sergej Jakirović rabio je još 21 kandidata. Valja spomenuti da je Lovrić odigrao samo sedam cijelih utakmica, zaradio devet žutih kartona te postigao ček deset pogodaka. Po efikasnosti je bio prvi do Zwolinskog, koji je poentirao 14 puta.
Od slučaja internacionalca Marka Roga koji je prolazio ispod radara lovcima na talente pa se iz Nedeljanca i Varaždina do Dinama potom Napolija, Seville i Cagliarija probio izvrsnom partiturom u Splitu, ne intrigirajuće izbornike državnih selekcija U-15, U-17 i U-19, ne pamti se sličan primjer. Događa se. Reprizira običaj da su u prvom planu polaznici škola velikih, uglednih sredina. Među kojima mnogi zastanu u razvoju i hvatanju konačnih pozicija. Ali na visoke kote stignu momci iz sjene. Usput, prilično čudi što junaka ovog kola, i ove priče, nisu prepoznali/otkrili na Kajzerici, „laboratoriju“ specijaliziranom za izvanredne pronalaske.
Kristijan Lovrić rođen je 1. prosinca 1995. u Ogulinu, pitoresknom gradiću Karlovačke županije po zemljopisnom smještaju „ni u Lici ni u Gorskom Kotaru“. Poznatom po utvrdi plemenitaške obitelji Frankopan iz 15. stoljeća, i po Đulinom ponoru na Dobri koji se već tri-četiri vijeka navodi u tragičnoj ljubavnoj storiji. Ogulin je stacioniranom podno atraktivne planine Klek, nedaleko Bjelolasice na kojoj je Miroslav Blažević pripremao Vatrene za SP 1998. u Francuskoj, Otto Barić pak za EP 2004. u Portugalu. U lokalnoj bolnici dugo je pomagao veliki lovranski ortoped i liječnik A-reprezentacije Boris Nemec. Od tamošnjih nogometaša dospjelih daleko najprije treba apostrofirati Ivicu Poljaka, Dinamova graditelja i razarača sa sredine terena.
Sad, eto, imamo novog asa. Ubitačno lijevo krilo lucidnih rješenja i silovitih udaraca. Solidno se snalazi i na desnoj strani, i na položaju tzv. druge špice. U novom je prvenstvu skupio pet nastupa, četiri pogotka, jednu asistenciju, tri javne opomene.
Osim u rodnom gradu nogometaški se školovao i u Karlovcu.
Normalno da su naznake neupitne klase uočili spretni Goričani. Predsjednik Nenad Črnko ne boji se izazova, za nj angažman takvog ofenzivca nije bio nikakav rizik. I opet se sve raspliće sukladno stavovima i očekivanjima. Normalno da 450 tisuća eura, na koliko ga neki procjenjuju, super dođe za nasmijavanje uprave i publike. „Killera“ koji je u prvih dvadesetak partija za Bikove nanizao 15 lopti u gredu ili vratnice napustila je nesreća pa se multipliciraju pogoci i – euri; valjda bi aktualni kupac istresao „više od tri milijuna, manje od pet“. Baš toliko, pet, najmanje pet, donio bi da ga prodaje Dinamo, nedavno je ustvrdio Goričin direktor Mindaugas Nikoličius.
Ogulinski dečko impresionira preciznošću i prodornošću, puno ga je igralište, iz tih kopački sijevaju munje. Vrlo je čvrst, sa 186 centimetara skoro nezaustavljiv. Odgovornost preuzima bez okolišanja, premda nije sebičan. Ukratko, radi se o formiranom nogometašu za kojega nema tajni. Znao je turski gigant Bešiktaš koga i zbog čega traži, uzalud, Kiki je s goričkim poslodavcem vjernost oročio do 2022. Lako je pretpostaviti da dotad neće ostati. I da se nipošto neće vratiti ni u Kustošiju ni u Belu Krajinu. Ne bi škodila Bologna, još jedna točka s dosta opsežne avanture potpisane happyendom…
Čini se da logična trasa vodi prema Maksimirskoj 128, o čemu se prilično šuška. Da, prije ili kasnije Lovrić bi morao završiti u Dinamu. U kojem bi – okružen fenomenalnim suigračima – dokraja eksplodirao iskazujući sve vrline. Psihološkoj stabilnosti pogoduje uzorna emotivna veza s nogometašicom Monikom Conjar, članicom ŽNK Splita. Odnedavno su i zaručeni. Budući mladenac sanja da oboje završe u Liverpoolu ili Bayernu!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
