Prošlo je jedanaest godina. Od 13. veljače 2011. do 13. veljače 2022. Danijel je u međuvremenu napravio respektabilnu karijeru jednog od najboljih hrvatskih vratara svih vremena, koju je okrunio osvajanjem povijesnog srebra hrvatskog nogometa na Svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji, ali i osvajanjem naslova francuskog prvaka s Monacom u također povijesnoj sezoni 2016./17.
“Suba” je, dakle, minule nedjelje proslavio 111. rođendan Hajduka i prvi prvenstveni nastup od prve minute za “bile” po povratku na Poljud. Posljednji put to se dogodilo 4. prosinca 2011. godine u 17. kolu prvenstvene sezone 2011./12. protiv njegovog Zadra. U siječanjskom prijelaznom roku koji je uslijedio Danijel je postao prvotimac Monaca… Što se u Hajduku promijenilo u nešto više od deset godina?
“U nekoliko uzastopnih sezona uoči mog odlaska iz Hajduka puhali smo za vrat Dinamu, uvijek smo bili drugi, osvojili Kup 2010. godine, igrali u skupini Europske lige. Hajduk u svaku novu sezonu ulazi s težnjom da osvoji trofej, to se, na žalost, posljednji put dogodilo još 2013. godine kad je moj kum Maloča podigao trofej, ali to se već ove sezone može promijeniti. U borbi smo za dva trofeja, na prvenstvenoj ljestvici sve je otvoreno u borbi za naslov prvaka, a plasirali smo se i u polufinale Kupa. Neke su se stvari posložile i još se slažu, u klubu i oko kluba vlada pozitivno ozračje, ali… Još nas čeka puno rada do osvajanja trofeja”, kaže Danijel Subašić, koji se dobro sjeća proslave stotog rođendana Hajduka.
“Uuu, ludilo! Najbolja fešta ikad, koreografija na stadionu, bakljade, puštanje lampiona u gradu… Atmosfera je bila prekrasna. Rijetko se igdje može doživjeti tako nešto, Split je po tome poseban. Općenito govoreći, svakom je igraču gušt igrati u takvom ozračju. Bilo je lijepo i na proslavi u nedjelju, vjerujem da ćemo ove sezone doživjeti još puno lijepih trenutaka s našim navijačima”.
Danijel je slijedio put svog nekadašnjeg reprezentativnog kolege među vratnicama, Lovre Kalinića, koji se prvi odlučio vratiti na Poljud. Uslijedio je dolazak Marka Livaje, a nedavno se trojici slavnih imena u Hajdukovoj svlačionici pridružio i Nikola Kalinić.
“Momčad se gradila postupno, svi mi koji smo se vratili na Poljud prepoznali smo da postoji pozitivna priča, prepoznali su to i igrači, poput Krovinovića, Katića, Ferra… Sad je to već respektabilna momčad, dobro popunjena na svim pozicijama. Spremni smo upustiti se u borbu za trofeje. Kako sam ja došao? Nazvao me predsjednik Jakobušić i pitao bi li bih bio uz Lovru Kalinića i pristao sam. Kale je bio uz mene kad sam bio prvi vratar reprezentacije i znam kakva mi je bio podrška. E, sad sam i ja isto tako velika podrška njemu. Uostalom, najbitniji je Hajduk, a mi igrači smo samo mali kotačići koji ga guraju željenim smjerom. Kad svi pušemo u isto jedro, onda uvijek nečija pojedinačna kvaliteta izađe na vidjelo. Eto, nedavno nam se pridružio i Nikola Kalinić kao šlag na tortu. O njemu ne treba trošiti riječi, on je još iz dječačkih dana sve igrače oko sebe činio boljima, a sad još ima ogromno iskustvo, volju i želju… Gdje ćeš bolje!”.
U svakom slučaju, ove je sezone posebno lijepo biti igrač Hajduka.
“Uvijek je lijepo biti igrač Hajduka, ali ove sezone je to još nekako izraženije. U cijeloj toj priči oko Hajduka ove sezone veliku stvar su napravili klupski čelnici, koji su uložili silan trud i znanje da bi okupili igrače s iskustvom, karakterom i velikim karijerama. Svi smo mi došli u Hajduk jer želimo trofej. Navijači su to prepoznali i stvarno je ugodno biti igrač Hajduka, ali… Baš zato svi od reda moramo još više zapeti u ova predstojeća tri mjeseca i maksimalno se podrediti momčadi. Hajduk je iznad svih nas, svi mi moramo svoj ego staviti po strani i težiti istom cilju - osvajanju trofeja”.
Borba za naslov prvaka Hrvatski telekom Prve lige nikad nije bila neizvjesnija…
“Četiri momčadi su stisnute u nekoliko bodova, Dinamo, Osijek, Rijeka i Hajduk još uvijek su u ravnopravnoj utrci za naslov prvaka i to prvenstvu daje posebnu draž. Među tom velikom četvorkom svatko svakoga može pobijediti, a i protiv ostalih protivnika u ligi ne možeš unaprijed računati na bodove i to je odlična stvar za hrvatski nogomet. Liga je strašno napredovala, to se najbolje očituje u broju reprezentativaca koji dolaze iz HNL-a i koji iz HNL-a ostvaruju velike transfere. Još kad bismo imali malo bolju infrastrukturu... Stvari se mijenjaju na bolje, puno se ulaže posljednjih godina, napravljeni su novi travnjaci, gradi se novi stadion u Osijeku...”.
Reprezentacija je vječna tema…
“Naravno da mi na spomen reprezentacije uvijek prorade emocije, s reprezentacijom sam doživio nezaboravne trenutke, ali došlo je vrijeme za mlađe… Danas sam najveći navijač reprezentacije, uživam gledati bivše suigrače i radovati se pobjedama. Izbornik Dalić uspješno je u djelo sproveo smjenu generacija i Hrvatska opet ima moćnu momčad. Mladi igrači su stasali, a nekolicina senatora na čelu s Lukom Modrićem još uvijek može itekako pomoći. Evo, stožer se polako popunjava s bivšim igračima i to je jako lijepo vidjeti Hoću li doći u Katar navijati za Hrvatsku? Naravno! Samo me nemojte zvati k’o rukometaši Alilovića, ha, ha, ha…”.
foto: Drago Sopta/HNS
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
