Biografi uredno bilježe da je Mostarac Dragan Despot (60), o njemu je riječ, 1981. diplomirao na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti u klasi prof. Tonka Lonze. Prvo zaposlenje bilo je u GK Trešnja pa u GK Komedija odakle 1983. pristupa ansamblu Drame HNK u kojem je od lani s najvišim statusom – nacionalnim prvakom. Branio je i „boje“ ZDK Gavella, Teatra ITD, GD Histrion, Male scene. Sudjelovao na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu, ostvario nebrojene kazališne, filmske i televizijske uloge te vrhunskim izvedbama zaplijenio niz impozantnih nagrada i priznanja.
Međutim, na početku bijaše – nogomet!
-Mislim da me otac na stadion pod Bijelim brijegom vodio i prije negoli sam pošao u 1. razred osnovne škole, najčešće bismo išli gore, na brdo – odmjereno priča docent na Katedri za scenski govor ADU. –Bio je rudar i nismo živjeli u izobilju tako da sam, kad njega nije bilo, dežurao na ulazu pa molio kojeg čiku ili striku da me nekako uvede.
Uskoro je postao registrirani igrač.
-Trenirao sam s pionirskim uzrastom dok su momci iz sjajnog BMV-a bili u omladinskoj ili na pragu prve momčadi. I zauvijek ostali moji idoli: Dušan Bajević, Enver Marić, Franjo Vladić. Kao osvjedočeni dinamovac prednost ipak dajem Slavenu Zambati!
Dragan je obožavao loptu:
-Tada se druženje uglavnom svodilo na nogomet. Iako dešnjak, igrao sam lijevo krilo. Godinu, godinu i pol, do prve ozljede. Iz te moje generacije najdalje je, pak, otišao stoper Vladimir Matijević.
Stradale su niti ligamenata. S njima i ambicije.
-Stvarno sam želio biti nogometaš, ali su me okolnosti usmjerile na drugi kolosijek. Da, zarana sam znao da ću postati glumac.
Ti akteri imaju dosta sličnosti; ne aludiramo doduše na glumu igrača da simuliranjem iznudi kazneni udarac…?
-Sve se može svesti pod kreaciju. Nije li uzbuđujuće kad vidiš kako ljude i na utakmici i na predstavi naizmjence hvata radost ili tuga, kako puni emocija skaču iz vlastite kože. Uostalom, zar posao trenera i redatelja nije sličan? Uvjerio sam se da sport pridonosi bržem sazrijevanju - lakše podnosiš krize. Meni je puno pomogao.
Nesuđeni ekonomist s odslušana četiri semestra početkom osamdesetih bio je član nogometne postave ZG-glumaca, pročitajte imena i prezimena suigrača: Ivica Vidović, Rade Šerbedžija, Jakov Sedlar, Pero Kvrgić, Mladen Budišćak, Žarko Potočnjak, Duško Valentić, Matko Elezović, Zijad Grčić, Zlatko Vitez, Matko Raguž, dakako i naturščik Danilo Popržen-Deni, u sudačkoj odori duhoviti i stručno ispitani Riki Brzeska.
-Vrijeme prolazi, uspomene ostaju.
U jednoj životnoj fazi intrigiralo ga je zanimanje nogometnog komentatora:
-Tko je ostao imun na izravne prijenose Mladena Delića i Ive Tomića!?
Post-festum je samo navijač:
-Pamtim ne tako davnu prošlost kad sam u Maksimiru stiskao palčeve Marku Viduki u obračunima s Frankom i Ronaldom de Boerom. Dinamo-Ajax, to je bio spektakl!
Onda se smjestio na distanci:
-Do tribine ne stignem zbog raznih obveza, ili me zaustavi loša stadionska infrastruktura ujedinjena s kakvom aferom. No stalan sam pred tv ekranom. Nema šanse da, naprimjer, propustim utakmicu A reprezentacije.
Slaže se da je kapetan Luka Modrić vodeći as sadašnjosti, kome bi se uskoro trebao pridružiti Marko Pjaca:
-Već poslije dvije minute i površni promatrač zamijeti Pjacinu silnu nadarenost. Nadam se da će i on i svi drugi tretirati državni sastav krajnje ozbiljno, kao što tretiraju svoje inozemne klubove, uvijek dajući maksimum. I da će ih izbornik, ma kako se zvao, odvesti prema svjetskom vrhu jer potencijal nije dvojben.
Tu, u vrhu, bio je Despotov BiH-zemljak Miroslav Blažević?
-Oh, Ćiro… Volim takve trenere, eksperte za motivaciju. Trener te ionako ne može naučiti nogometu, ili jesi ili nisi, sve ovisi o genu. Blaževićev koncept pokazao se vrlo uspješnim, on je momke znao izvući iz depresije i apatije, jednako vješto sputavao i euforiju.
Kako DD održava kondiciju i koncentraciju, sigurno je pred filmskim kamerama nužna prvorazredna sprema, na kazališnim daskama pogotovo?
-To je istina. Podvrgneš se tjelesnom drilu 15-20-30 dana. Postaneš jači, otporniji na umor. Ja nikad nisam tražio ljestve da bih se spustio s dva metra, radije bih skočio. A koljena trpe. Dok nisu, zakucao bih u koš skoro poput susjeda Dražena Dalipagića, makar 180 centimetara baš i nije neka visina. Vježbam u dvorani, pripremam se specifično, bez trke, ali svrsishodno. Nije problem budući da sam u sportu cijeli život.
Možda ukućani dijele istu strast?
-Ne, sklonosti su drukčije. Kći Ana usredotočena je na glazbu, sin Josip na književnost. Supruga Anja također je glumica.
I izvanredna pjevačica. Nerijetko je proglašavaju potencijalnom ministricom kulture. Je li sportu bliži njen brat, Draganov šogor Filip Šovagović?
-Apsolutno, privržen i košarci i nogometu.
Super, rado ćemo ga zamoliti za gostovanje u ovoj rubrici. Današnji sugovornik u završnim rečenicama:
-Burna je ova godina, imam treninga i nastupa kao profesionalac Real Madrida: u Dubrovniku sam igrao Othella iz radionice Williama Shakespearea, glumio u igranom filmu Mrtve ribe plivaju na leđima autora Kristijana Milića, tu je tv serija Novine u režiji Dalibora Matanića i Tri zime, predstava HNK-a po scenariju Tene Štivičić. Pun pogon, koji traje već osam i pol mjeseci.
Sve izdrži smiješeći se. I tako desetljećima. Možda se potkrala koja sijeda, dekagram nipošto!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
