Kiša u Puli, uobičajeni dan za Stanka Hautza (83), vitalnog i uvijek raspoloženog za razgovor o nogometu i nogometašima. Je li u mladosti i on igrao...?
- Da, kao školarac u rodnoj Crikvenici. Domet mi je bila prva postava razreda. Jednom sam čak bio strijelac – kad se lopta odbila od vratnice pa od moje noge!
Popis njegovih funkcionarskih dužnosti, odreda volonterskih, zaista je impresivan:
- Počelo je u upravi porečkog Jadrana, u kojem sam bio i predsjednik. Pa cijelo desetljeće u predsjedništvu Istre, što član što prvi među jednakima. Isto toliko u NS Pule kojeg sam osnovao zajedno s Marijom Mijandrušićem, Jozom Dragašom, Ljubom Petričevićem. U tri sam mandata bio član Izvršnog odbora HNS-a, prvi put još za bivše države. Cijelo desetljeće sa Zorislavom Srebrićem i Nevenom Kolićem u Komisiji za natjecanje, točno toliko i šef Komisije za propise, pa na istoj dužnosti u Žalbenoj. Disciplinski sudac 1. HNL neposredno po formiranju. Osnivač i predsjednik Arbitražnog suda HNS-a.
Cijelo vrijeme, dakako, i akter Izbornih komisija.
- Iskorak iz nogometa bilo je participiranje u Arbitraži HOO-a.
Kad je glede propisa i pravila išta postalo nejasno, dvosmisleno ili nedorečeno, pitalo se Hautza. I nije dvojilo o njegovom tumačenju. Kako i bi; posrijedi je vrhunski pravni stručnjak, ekspert s 45 godina profesionalnog staža u pravosuđu. Gdje je sve radio?
- U općinskim sudovima Pazina i Poreča, nakratko i Velike Gorice, u istarskom Okružnom sudu, danas pandanu Županijskog.
Naravno da je posebna dionica ona na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske:
- Od 1989. do 2003. godine. Neko vrijeme čak i v.d. predsjednika. Član Državnog izbornog povjerenstva 15 godina, predsjednik Državnog sudbenog vijeća četiri. Dugo i u odboru za pravosudni ispit.
Nikad nigdje u aferama, sukobima, natezanjima. Kategoričan, jasan, pravičan. Pa kome drago, kome krivo. Sad je neizostavan na stadionu Alda Drosine:
- Dođem, pogledam utakmicu, nađem se sa starim kolegama, znancima i prijateljima. Sport pomlađuje.
Kako mu se čini nacionalno prvenstvo?
- Objektivno slabije nego prije. Problem je u financijskoj oskudici i sve manjem entuzijazmu. Ljudi daju ton na svim razinama. Čim ih nema, osjeća se organizacijski i svaki drugi vakuum. Za to je kriv socijalni aspekt, dosta je siromašnih, živi se teže. Nadamo se da je riječ o prijelaznom razdoblju.
Govori li o Kući nogometa, niže desetak predsjednika s kojima je surađivao. Ističući dvojicu:
- Mladen Vedriš je najzaslužniji za razdruživanja s NS Jugoslavije i osamostaljivanje koje je teklo brže od političkoga. A Vlatko Marković je prednjačio po mnogočemu. Inteligentan, aktivni sudionik s igrališta za kojeg nije bilo tajni. Marljiv i pošten, izorao je duboku brazdu.
U međuvremenu je stasala nova, mlada garnitura, predvođena Davorom Šukerom?
- Davor se vrlo trudi, otvara prostore, pomiče granice. Veliko je ime i stoga u prednosti. Ključno je popularizirati nogomet, kako bi se vratili gledatelji. Bez njih je sve drukčije, skromnije.
Ne može, ne smije i neće Stanko preskočiti dvojicu bliskih partnera:
- Puno sam naučio od Ante Pavlovića. On je najbolji čovjek hrvatskog nogometa. Voljan nesebično pomoći za opću korist. Zorko je pak njegov legitimni nasljednik, ako se tako smije reći budući da su djelovali paralelno. Njihov višedesetljetni prilog HNS-u je neprocjenjiv, bojim se da takvih više nema. Ni u centrali ni na terenu, evidentna je kriza tzv. zanesenjaka kojima je nogomet u prvom planu uvijek i svuda. A interes minimalan, zapravo ni toliki, tek da prežive...
Kaže da je Pavlović bio motor, a Srebrić duša organizacije. Obojica neumorni radnici koji su napose s Markovićem od Saveza napravili stabilan forum u rangu institucije.
- Jasno da su za rezultate presudni treneri te poglavito igrači. Drago mi je što Ante Čačić iskazuje brojne vrline. Ima nešto „ono“. Šteta što reprezentaciju po uspjesima ne prate klubovi, kako i bi ako su prisiljeni brzo transferirati najveće talente. Poradi toga je Dinamov domet u Ligu prvaka tako skroman pa i bolan.
Izdvaja Matea Kovačića, Marka Roga i Marka Pjacu, lidere budućnosti. I nakratko komentira stegovnu dimenziju Lige, dakle izazove i mjere Saše Pavličić-Bekića, ovih dana i te kako aktualne:
- Disciplinskom sucu nije lako. Bombardiraju ga sa svih strana. Oni koji krše propise neprestano se bune zbog sankcija, neskloni simboličnoj samokritici kamoli priznanju grijeha. Ne prolazi formula da je redovito kriv netko drugi, kako će proći kad nije istinita! Odmaže i činjenica da je sve opsežniji dijapazon stegovnih prijestupa, razmahala se pirotehnika, pronalaze nove metode verbalnog delikta. Tome treba stati nakraj, inače će nastati tipična anarhija. Uostalom, propisi su tu da se poštuju.
Stanko Hautz zna s njima. Ali ih više ne primjenjuje. Uživa u svome miru i sjećanjima. U pogledu na pet-šest nagrada za životno djelo.
- Bio sam svojevrsni homo-duplex, podijeljen između prava i nogometa. Da sm u prilici opet birati, ne bih ništa mijenjao!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
