Nasmijemo se za svake retrospektive jednog poodavnog razgovora Miroslava Blaževića i Borisa Durlena:
- Usprkos magli, od Rijeke do Zagreba stigao sam za nepuna dva sata – pohvalio se Ćiro.
Boris je kontrirao:
- Zaboga, šefe, zar ste vozili u rikverc!
Premda je „Tata“ izvrstan za volanom, Durlen je ipak prvak u raznim kategorijama. Kojim?
- Rally te kružne, brdske i off-road utrke.
Što ga je privuklo auto-moto sportu?
- Strast za brzinom i pobjedom. Počeo sam kao 18-godišnjak na ispitima spretnosti. Okušao sam se dakle u raznim disciplinama, kubikažama i distancama, nisam jedino u vožnji motokultivatora!
Više nije aktivan?
- Od 2011. kad sam postao direktor projekta Futsal Euro u našoj zemlji.
Ne stigne na sve. Od hrvatske neovisnosti predsjednik je Komisije za mali i nogomet na pijesku, od 1998. član Uefinog ogranka za futsal, delegat na međunarodnim službenim natjecanjima. Stalno uz osvjedočene majstore s parketa. Pamti se njegova upravljačka era u možda najpopularnijoj squadri svih vremena, Uspinjači. Neumornošću bez granica ovaj ugledni funkcionar doista dokazuje veliku ljubav za nogomet. Je li i igrao?
- Kako ne, lijevo krilo za srednju tehničku školu „Ruđer Bošković“, osvojili smo 1. mjesto u Jugi na smanjenom terenu s 5-metarskim golovima. Probao sam i u NK Zagrebu, ali nisam otišao dalje od kadeta i juniora.
Krilo, znači da je bio brz?
- K'o metak!
Zato i jest preselio „kuplungu“ i papučici gasa... Paralelno je bio voditelj posjećenog caffe-bara Uno u Gundulićevoj, privatni poduzetnik i u drugim djelatnostima. Treba li spomenuti da je s mnogo žara sudjelovao u logističkoj potpori s početka Domovinskog rata, kad je to bilo najnužnije. Onda se prije godine i pol posve posvetio radu u nogometu kao zaposlenik HNS-a i šef multimedijskog muzeja u Petrinjskoj 2. U vezi s kojim ističe:
- Baš ove subote imali smo najviše posjetitelja, nešto više od 500!
Otvoreni su od ponedjeljka do subote (10:00-20:00), stižu ljudi sa svih kontinenata, gledaju dresove i utakmice Vatrenih, prate silne podatke:
- Ima oko 32.000!
Borisu pomažu suradnice Katarina i Kristina.
- Lokacija je reprezentativna, prostor primjeran. Uživamo i mi i gosti.
Pamti Durlen prvi odlazak na jedan Dinamov meč, na derbi s Crvenom zvezdom:
- Doveo me otac, dežurao sam kod one niske ograde i promatrao kako Željko Perušić, iako pod temperaturom, zabija dvaput!
Poseban doživljaj bio je uzvratni sudar Plavih s Eintrachtom iz Frankfurta, pogodak Rudija Belina za 4:0 i prolaz u finale s Leeds Unitedom u Kupu velesajamskih gradova:
- Preskočio sam rampu i utrčao u igralište, poskliznuo se i pao u blato tako da su bijele hlače bile za baciti. Neznatna šteta...
Stanovao je u Adžijinoj ulici, danas Kneza Mislava, tamo nadomak „džamiji“, išao u osmoljetku sa sinom Dinamova direktora Otta Hofmanna:
- Ranko, na žalost pokojni, i ja smjestili bismo se na zadnjem sjedalu Consula i s Ottom došli na trening, smjeli smo i u hodnik, čak i u svlačionicu. Ta me neposrednost toliko privukla nogometu i nogometašima da mi je valjda presudno odredila životnu preokupaciju.
Ovih je dana presretan zbog jubilarne 100. pobjede malonogometne selekcije. Još žali zbog nedavnog zaustavljanja Nacionala na putu prema kontinentalnom vrhu:
- Igralo se s ruskom Jugrom, najjačim klubom u Europi, najjačim i najbogatijim jer mu Gazprom godišnje donira 8 milijuna eura. A do 28. minute naš je predstavnik bio na Final Fouru!
Podsjeća kako u brojnim državama praktički prevladavaju „posvojeni“ brazilski hakleri, nositelji kvalitete i trofeja:
- U Rusiji, Italiji, Španjolskoj i Portugalu, da ne govorimo o Kazahstanu i Azerbajdžanu. Mi s vlastitom snagama odolijevamo i na najvišoj razini.
Dakako da je vječita tema – Dinamo:
- Javnost je prekritična prema nogometu, pogotovo prema Modrima. Traže se samo negativnosti. A uopće nema dvojbe da je hrvatski nogomet čudo! S obzirom na ekonomsku situaciju, na neimaštinu i jadnu infrastrukturu rezultati su prvorazredni. Napokon, HNS je najuspješnija sportska organizacija u zemlji, ali ljudi to ne znaju ili neće znati.
Jedan svježi primjer:
- Obnovljena arena Feyenoorda izgleda fenomenalno, međutim, uskoro će se graditi nova. U Hrvatskoj je „to“ nezamislivo. Nema financijskih ni ostalih mogućnosti.
Ima li izlaza, spasa od permanentne oskudice ?
- Ima. Dvije su varijante: 1) pomoć društvene zajednice, 2) privatizacija.
Bilo bi kandidata za kupnju klubova?
- Sto posto. Jasno je strancima da su nepresušni izvori ovdašnjih talenata!
Objedinio je pohvalu i zahvalu tercetu iz Kuće nogometa:
- Predsjednik Davor Šuker, izvršni direktor Damir Vrbanović i tehnički direktor Romeo Jozak neprestano te vrlo konkretno brinu i o futsalu. Da nije tako, ne bi išlo. Svaka im čast što prepoznaju važnost i potencijal, a mi pokušavamo vraćati dostojnim rezultatima. U afirmativnom smislu puno znači i program HNTV. Nastavimo li tako, spremni na strpljivost i samoodricanje, ne bojim se budućnosti. Ključno je da se svrstamo u realne okvire.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
