Što se još može i mora reći o Franku Andrijaševiću, djetetu Hajduka koje u Poljudu nije stiglo do pune afirmacije dočim je u Maksimiru boravio tek toliko da se ustanovi kako ga je najpametnije preseliti na Kajzericu! Naravno da su pragmatični i napose stručni šefovi s Kvarnera lako zaključili da im treba nogometaš takva profila: plemeniti ofenzivni vezni savršenog smisla za kontrolu punog i praznog prostora plus istančanog osjećaja za realizaciju. Ironijom sudbine ispostavlja se da Hajdukovcima baš FA danas nedostaje za betoniranje 3. pozicije i siguran iskorak u Europu, Dinamovcima pak za održavanje neusporedivo većih izgleda u trci za naslovom prvaka. Da stvar zaista bude nezgodna, totalno promašena, činjenica da neupitnom klasom pridonosi Riječanima dovoljan je razlog lupanju glavom o stol onih koji su ga otpustili, olako pa i diletantski.
Ne bi bilo zgorega kad bi najodgovorniji stavili vlastitu trenersku diplomu na lomaču i skamenjeno gledali kako se pretvara u prah i dim!
Čovjek je ni ne trepnuvši sprašio dva gola na super izazovnom osječkom stadionu: izbliza ili izdaleka, glavom ili nogom – njemu je svejedno. Dovoljno da Novi list posve rezonski zaključi kako Rijeka posjeduje „raskošan napadački potencijal“ i „silan pobjednički mentalitet“ temeljem čega je „najveći favorit za konačno 1. mjesto!“ Ne sumnjamo u korektnost predsjednika Damira Miškovića koji će zbog dovođenja presudne poluge dodatno nagraditi Srećka Juričića i Ivana Mancea, dvojac zadužen za sportsku problematiku, ili trenera Matjaža Keka ako je zamolio odnosno zapovijedio da mu ga doista „nacrtaju“.
S te dvije egzekucije u Gradskom vrtu skoknuo je Andrijašević na čelo liste prvoligaških strijelaca izjednačujući se s po deset golova s El Arbijem Hillelom Soudanijem kome je poentiranje osnovni i praktički jedini zadatak, za razliku od junaka ovih redaka kojemu se do zone šuta ispriječilo „dva dana jahanja“; drugi je padež što ih on drastično skraćuje inteligentnim postavljanjem i približavanjem. I sve se doima jednostavnim. Kao i njegove ključne poruke:
- Važno je dobro igrati i osvojiti prvenstvo. Dakako da još ništa nije riješeno, u điru je 15 utakmica koje nose 45 bodova. U svaki novi izazov idemo punim jedrima. Mogućnosti za momčadski napredak su velike, za osobni također. Očekujem bitku s Dinamom do samoga kraja natjecanja, veseli što smo spremni u glavi!
On pogotovo. Sa suprugom Marinom i kćeri Barbarom smjestio se u Kostreni pa kad mu se prohtije stavi palac u more ne bi li uspostavio vezu sa svojim Splitom. I tek s ponekim iz redova Bilih. Koji komotno smiju pozeleniti od muke. Kao što Plavi smiju pocrniti od nepojmljiva kiksa kojeg su sebi priuštili tako nas(p)retno. Jesu li dva „najveća hrvatska kluba“ svjesna promašaja? Koga briga. Sad je ionako kasno.
Nakon prekjučerašnjeg Osijeka dogodio se jučerašnji Karlovac. Sabor HZSN, potom svečani dio posvećen laureatima. Podrazumijevala se nazočnost Zorislava Srebrića, višeg savjetnika predsjednika HNS-a Davora Šukera koga još uvijek i svuda doživljavaju glavnim tajnikom. U hotelu Korana-Srakovčić pokraj Korane kojom i dalje plivaju brojni labudovi, u ambijentu nalik onome iz snova, šef Jura Ozmec i desna ruka Marijan Bakić osmislili su i ostvarili priredbu o kojoj će se pričati. Za nas iz nogometne branše krasno zvuči podatak da od 12 nagrada natpolovičnih sedam ide u ruke – našima, ljudima iz najpopularnijeg sporta. Evo kojima:
1) Koprivničkom autoru Ivi Čičinu Mašanskeru koji je što perom što kamerom složio knjigu Vratar u zaleđu i odnio primat u kategoriji publicistike;
2) Pixsellovom fotoreporteru Sanjinu Strukiću za seriju zapaženih radova s Eura '16 u Francuskoj u kojem je osobito pratio Vatrene;
3) Komentatoru Jutarnjeg lista Tomislavu Židaku za intervju s Carlom Ancelottijem, ali i za portretiranje ili propitivanje Josipa Skoblara, Milana Mandarića, Ljube Barina, svakako i Ivice Olića;
4) Mladoj snazi Sportskih novosti Kristini Leovac, čija je reportaža s Madeire naslovljena „Dragi putnici, sletjeli smo na Cristiana Ronalda“, tako se naime zove tamošnji aerodrom, po najznamenitijoj otočkoj osobi;
5) Emisiji Sport nedjeljom s tv-postaje Z1, kojom urednik Ante Breko i skupina suradnika predstavljaju, možda i najčešće, nogometne protagoniste, redovito u službi promocije i nedvojbene pozitivnosti;
6) Djelatnicima radijskog showa Sport i glazba koji je nastao u eri Ive Tomića, aktualni koordinator je sveprisutni Davor Lulić;
7) I napokon, sportskom novinaru godine Dragi Ćosiću, komentatoru, reporteru i uredniku s Prisavlja, nasljedniku Mladena Delića, Borisa, Mutića, Bože Sušeca... I on je javljao s lanjske kontinentalne smotre na kojoj su Luka Modrić i momci zamalo otišli do kraja. Kad su ga pitali kako to da već 35 godina isijava isti žar, elan i zanos, odgovorio je da ga nosi suha profesionalnost i, poglavito, ljubav preinačena u strast. Koju preporučuje svima. Razumije se da je zaplijenio dug i iskren pljesak. Ne i najduži – on je pripao Nevenu Bertičeviću, umirovljenom piscu SN , dobitniku trofeja za životno djelo. Ekspertu za tenis i košarku. Usput i za nogomet, barem kad je posrijedi omiljeni Hajduk. I isto takav nacionalni dres.
Skup je uveličala doministrica za sport u Vladi RH, legendarna olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja Janica Kostelić. Po običaju je došao i ravnatelj HOO-a Zlatko Mateša. U dvije prigodne stanke velemajstorskom vještinom sviranja harmonike predstavio se 10-godišnji Stjepan Magdić. Svima ugodno bilo je čuti i napomenu Damira Jelića, gradonačelnika s glasovite četiri rijeke i „grada susreta“, da u ovim nezahvalnim vremenima „hrvatska šahovnica još jedino punim srcem diše glede sporta i sportskih rezultata“!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
