- Nije najvažnije pobijediti, nego natjecati se, boriti krajnjim naporom! – istaknuo je tada srebrni Damir iskreno čestitajući velikom suparniku.
A Mahe Drysdale s Novog Zelanda ni na postolju vjerojatno nije shvaćao što se to dogodilo na dva kilometra životnog iskušenja veslačke staze Rio de Janeira koja mu je za milimetar ili dva donijela takvo slavlje.
Martin je pak nastavio pojašnjavati:
- U ovom sportu nosi te brutalna želja za uspjehom. Obožavam izravne takmace, oni me inspiriraju, potiču i preko granice ljudskih mogućnosti. Oni su mi i najveća podrška.
Kad je Kuća hrvatskog olimpizma uložila žalbu, ponosni Vukovarac sa zagrebačkom adresom nije odveslao u zonu nade:
- Obojica imamo 6:41.34, novi olimpijski rekord. Nema šanse da preuzmem njegovu medalju: ili ćemo oba biti pobjednici i stoga zlatni, ili će poredak biti isti – on zlatni, ja srebrni!
Ako smo dobro upućeni, zavrzlama glede epske utrke još nije riješena u cijelosti, spominju se lobiji, interesi, pritisci meritornih i tko zna što još. No čim toliko traje znači da od svega neće biti ništa, da će ostati tako kako jest.
Nema problema, za Hrvatsku je Damir Martin ionako zlatniji od zlatnog.
- Upravo sam završio trening – oglasio se ove nedjelje kad smo ga pronašli zahvaljujući cijenjenom i nadasve susretljivom kolegi Vinku Kneževiću. – Radim petkom i svetkom. Moram, jer idućeg vikenda je Croatia Cup, naše najznačajnije natjecanje.
Od ljeta je nanizao tri iznimna trofeja: naslov sportaša godine u tradicionalnoj anketi Sportskih novosti, Nagradu za fair-play Hrvatskog olimpijskog odbora te Priznanje za uzornu suradnju s medijima Hrvatskog zbora sportskih novinara.
- To veseli, dokazuje da ljudi prate i ocjenjuju, valoriziraju.
O Damiru se zapravo zna sve: da je 1988. rođen u Vukovaru, da je kao trogodišnjak s dijelom obitelji prošao konc-logorima u Rumi i Novom Sadu, doselio u Zagreb, odselio u Garmisch Partenkirchen, da vesla od 11. godine, da ima majku Dubravku, oca Borisa i brata Stanislava, svakako i djevojku Mateu. I da, zasad, među najsjajnija seniorska odličja spadaju dva srebra s OI, dva zlata i jedna bronca sa SP-a, dva zlata i dva srebra s EP. Ali, da čujemo kako stoji s – nogometom:
- Igrao sam kvartovski u svojoj generaciji, kao đak Osnovne škole „Matija Gubec“ na Knežiji.
Koju poziciju?
- Prvo bekovsku, onda vratarsku, ha ha!
Otkriva nešto zaista zanimljivo:
- Na svaku Staru godinu organizira se naša veslačka utakmica, neovisno o kiši ili snijegu, suncu ili mrazu, magli. Jasno da to nije nogomet osobite vrijednosti, dapače: važno je loptu napucati što dalje pa trčati, trčati, trčati. Nema puno golova.
Čini se da će slavni sugovornik ubuduće biti tek promatrač/navijač:
- Zaključio sam da je igra loptom kao okruglim predmetom riskantna za noge veslača.
Noge, koje su u čamcu nevidljive a beskrajno bitne!
- Ne isplati se izlagati ozljedama.
Priča o podatku iz djetinjstva, kad su otac i djed (zvao se Stanislav) bili vrlo zagrijani za Dinamo:
- Baš odani, česti na nastupima Plavih i u Zagrebu i drugdje.
Danas se Damiru sviđa neizvjesno nadmetanja Rijeke i Dinama:
- Nije loše što se prvenstvo zakompliciralo, što se prvakom ne postaje mnogo prije svršetka, liga je napetija, nema dosade.
Redovito se informira o rezultatima, katkad je neizostavan pred tv-ekranom.
- Manje nego prije. Recimo krajem devedesetih, kad su igrali Igor Cvitanović i Mark Viduka. Tada sam članove prvog sastava i pričuve znao napamet, naizust! Sad ipak ostajem sa strane...
Otkiva zašto:
- Mislim da je previše egzotičnih imena. Stranaca.
Kamo će pokal prvaka, na Rujevicu ili Maksimir?
- Nezahvalno je išta prognozirati. Osnovno je da sve prođe u korektnom ozračju, navijanju i suđenju, da najbolji stvarno bude najbolji.
Više pozornosti posvećuje Vatrenima:
- Na sceni su virtuozi. Milina za gledanje; kakva eksplozija talenta i vještine! Drago mi je što većina blista u inozemstvu, u kojem su poštovaniji i popularniji nego u tuzemstvu. Ništa nova, tako je i s nama veslačima...
Dotaknuo je i jedan aktualni slučaj:
- Slažem se s Ivanom Perišićem da ne treba prihvatiti svaki poziv za odlazak bilo kojem partneru. Riječ je o vrhunskim majstorima kojima se moraju osigurati vrhunski uvjeti koji podrazumijevaju i prvorazredne terene.
U Tallinnu se, pogreškom domaćina a ne gosta, potkrala iznimka koja potvrđuje pravilo... Kojeg asa u kopačkama Martin napose uvažava?
- Ne jednoga, već trojicu!
Da čujemo:
- Luka Modrić, Mateo Kovačić i Marko Pjaca.
Zbog čega upravo oni?
- Luka je ekstra-klasa, po svemu. Sazrio u vedetu europske i svjetske kategorije. Mateo izvrstan tehničar, ali i brz k'o munja, nije li nekidan raznovrsno društvo iz Reala Madrid u trkačkim disciplinama silnom eksplozivnošću pospremio u mali džep! A Marko je specifičan: konstitucijom snažan, no izrazito hitar i okretan, što je rijetkost u modernom nogometu te sportu općenito.
Ne sumnja u plasman Hrvatske na svjetski summit dogodine u Rusiji. Kamo se on sprema?
- Na EP u Češku i SP u Ameriku.
Hoće li u Floridu doći i Mahe...?
- Neće. Sam sebi je odredio jednogodišnji predah. Drago mi je da će se vratiti, iako je dosta stariji.
Od Damira cijelo desetljeće. Prema tome, hrvatski adut dugo će još vedriti i oblačiti dionicama svoje strasti i neslomljive volje, težnje za rekordom i kolajnom. Ostajući ono što je oduvijek – čovjek i sportaš koji se piše s veliko S!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
