Sredinom lipnja Ante Miše proslavio je 50. rođendan. A sredinom rujna navršit će se dvije godine otkako je u stožeru glavne državne selekcije, odmah do izbornika Ante Čačića.
- Sretali smo se na stručnim seminarima, dokraja upoznali na pripremama u Medulinu; on je vodio Slaven Belupo, ja Vitez, bio je kraj Pule i Tomislav Ivković s Lokomotivom. Naravno da smo razgovarali često i dugo. I nekako se zbližili.
Kad je zagrebački Ante imenovan šefom nacionalne vrste sjetio se splitskog imenjaka, raspitujući se o svemu:
- Pozvao me u svoj tim. Naravno da sam bio podjednako iznenađen i oduševljen te prihvatio u sekundi. I zato što je Ante Čačić super trener te isto takav čovjek.
Miše je iz Borova Naselja, vukovarskog predgrađa. Igrao je za NK Borovo, već s nepunih 17 za seniorski sastav u Međurepubličkoj ligi. Za pionirsku i juniorsku reprezentaciju tadašnje zemlje, u naraštaju Dejana Savičevića, Nikole Jurčevića, Gorana Stevanovića, Stipe Andrijaševića, Stanislava Komočara...
- Zamijetili su me i dvije sezone pratili Hajdukovi skauti Stanko Poklepović i Sergije Krešić. U Split sam odselio 1984.
Da je mjesec i pol mlađi igrao bi s nezaboravnim hrvatskim asovima Robertom Jarnijem, Dubravkom Pavličićem, Igorom Štimcem, Robertom Prosinečkim, Davorom Šukerom i Zvonimirom Bobanom na SP-u 1987. u Čileu kad je Juga osvojila zlato. A da je bio godinu dana stariji, igrao bi i njegov sumještanin Siniša Mihajlović.
- Moji su u taj dio Slavonije doselili poslije Drugog svjetskog rata povijesnim „vlakom bez voznog reda“. Tata Svetin je iz Okruga Gornjeg pokraj Trogira. S mamom Vericom, djevojačkog prezimena Škalec, a rođenom u Velikom Trgovišću, radio je u Kombinatu gume i obuće Borovo.
Živjeli su na Trpinjskoj cesti, glasovitom „groblju tenkova“ u Domovinskom ratu.
- Tada nam je kuću sa zemljom sravnio neposredni susjed. Dakako da za roditelje tu više nije bilo života pa sam im kupio stan u Splitu. U međuvremenu su, na žalost, umrli.
Osim Ante imaju i cijelo desetljeće starijeg Ivicu, također nogometaša, golmana, koji je branio i za GOŠK, bratu pak asistirao dok je vježbao Dugopolje, Mosor, Trogir.
- Ja sam u Poljudu boravio 15 godina u tri mandata, dijeleći svlačionicu s pripadnicima tri generacije. U prvoj su bili Ivan Gudelj, Blaž Slišković, Zlatko i Zoran Vujović, Zoran Vulić, u drugoj Stipe Andrijašević, Aljoša Asanović, Ardian Kozniku, Igor Štimac, Slaven Bilić, Robert Jarni, u trećoj Alen Bokšić, Goran Vučević, Goran Sablić, Joško Jeličić, Stipe Pletikosa, Zvonimir Deranja, Darko Miladin, Vlatko Đolonga...
Trenerski se okušao dvaput:
- Godinu i tri mjeseca. Potom tridesetak dana.
Možda jednom ponovo dođe i ostane?
- O tom-potom.
Nije lako kod Majstora s mora?
- Nije lako nigdje. No ja sam hajdukovac, tako me odgojio otac. Uzalud se majka nadala preokretu na Dinamovu stranu!
Zamjera li Torcida što je zaposlenik HNS-a?
- Ako i ima primjedbi, uvjeren sam da će u dogledno vrijeme biti sve OK.
Nogometom se bavio i sin Luka:
- Pripadnik omladinske škole Bilih dok se nije ispriječila mononukleoza, dvaput, stoga je poput Marija Ančića morao odustati, da se ne pati. Ima 22 godine i studira na Kineziološkom fakultetu. Kći Paola (26) je na Filozofskom.
Je li im majka Slavonka ili Dalmatinka?
- Ivana je s obale mora.
Što ćemo dakle s Vatrenima?
- A što, plasirati se na SP 2018. i dati sve ne bi li se reprizirala Francuska 1998.!
Stožernici su sigurni da je to ostvarivo?
- U potpunosti. Stvarno smo se našli, dišemo kao jedan. Ante Čačić je sjajan šef, Joe Šimunić se stilom vedete odmah snašao u novoj ulozi, Leo Sovina brine o kondiciji, za njega nema tajni jer je bio igrač, izvrsni Marijan Mrmić – inače prvak Turske s Bešiktašom – održava formu vratarima.
Dosta je neraspoloženja prouzročio nedavni poraz na Islandu?
- Neovisno o tome što su alternacije izvanredne, činjenica je da u Reykjaviku nije bilo četvorice standardnih: Danijela Subašića, Šime Vrsaljka, Vedrana Ćorluke i Ivana Rakitića. I da smo stradali nesretnim pogotkom u 90. minuti. Štošta bi bilo drukčije da je ostalo neodlučeno, ali i dalje smo vodeći u skupini. Normalno da je bilo grešaka. Konstruktivna, dobronamjerna kritika potiče, iz te operacije izvući ćemo i nešto pozitivno.
Kako dišu reprezentativci, odreda europske zvijezde?
- Zadivljujuće. Gotovo je nevjerojatno da su takve veličine tako jednostavne, na neki način ponizne, totalno normalne, kulturne.
Željne uspjeha?
- Apsolutno. Pogotovo kapetan Luka Modrić, koji je s Realom triput uzeo pokal Lige prvaka, no da bi opus bio kompletan nedostaje visoki domet s Vatrenima. Kako kaže izbornik, vrijeme je da se dostignu Brončani, da se izađe iz njihove sjene!
Do Rusije treba preživjeti Tursku i Ukrajinu u gostima?
- Bit će nezgodno. Međutim, Hrvatska je po tradicija najbolja i najjača kad je najteže. Puno bi značilo šest bodova iz utakmica s Kosovom u Zagrebu i s Turskom u Eskisehiru 2. odnosno 5. rujna.
U tom gradu, jugoistočno od Istanbula i zapadno od Ankare, odzvanjat će buka 35.000 grlatih navijača, kako ih utišati?
- Našom igrom, poznatom i priznatom kvalitetom. Potom bi 6. listopada u Maksimiru bilo ugodnije s Fincima, a nema razloga da ne uspijemo i tri dana kasnije na Olimpijskom stadionu u Kijevu.
Što govore kalkulacije?
- Ništa, s obzirom na to da ih nema. Idemo po tri boda u svakom susretu. Nikad se ne bojimo nikoga, svjesni da se svakome potkrade i slabiji dan. Naš je bio na Islandu. Izvjesno je da više nemamo pravo na kiks. I sad kad je stanka neprestano snimamo, analiziramo. Maksimalno fokusirani na sve što slijedi. Probit ćemo se na SP, a onda biti spremni za veliki iskorak!
Prvoplasirani će se na summit u Rusiji otići izravno, osmorici od devetorice drugoplasiranih predstoji play-off.
- Sve je otvoreno. Hrvatska uspjeti može i mora.
Ante Miše hvali vodstvo nogometne federacije:
- Predsjednik Davor Šuker i sve službe trude se da nam ne fali ni ptičjega mlijeka.
Ugledni sugovornik je osim hrvatske prošao i nizozemskom ligom, u dresu Vitessea:
- U Arnheimu bih ostao i duže od tri sezone, da kćerka nije polazila u školu.
Odavno je stekao UEFA-Pro licencu. Ne i naviku hakla s vršnjacima:
- Da, premda nisam neaktivan – igram košarku, ponedjeljkom i četvrtkom. Čak sam sudjelovao na veteranskom turniru!
Kako ocjenjuje Prvu HNL?
- Daje toliko vrsnih pojedinaca, reprezentativaca, internacionalaca. Prema tome, netko je s njima radio. Problem su skromni uvjeti, infrastruktura „na granici izdržljivosti“. Nerijetko loši travnjaci, stadioni s nenatkrivenim tribinama. Financijska oskudica. Ambijent i atmosfera daleko ispod razine ozbiljnog nogometa koji stvara klasne igrače i odgaja primjerne trenere.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
