Čast Ivanu Striniću, Josipu Pivariću i Marinu Leovcu, no – bez uvrede – da izbornik Zlatko Dalić ima na raspolaganju našeg današnjega gosta brige uoči play-offa s Grčkom bile bi dosta manje. Zato što bi lijeva strana od šesnaesterca do šesnaesterca bila sasvim pokrivena univerzalcem s kakvog na tom boku Hrvatska nije imala ni prije ni poslije njega. Podrazumijeva se Jarnijeva zlatna era koja se protegla od 1990. do 2002. u kojima je 81 put nosio dres Vatrenih, naknadno Brončanih. I sad je u nacionalnom điru: vodi reprezentativce U-19 kojima od 8. do 14. studenoga predstoji kvalifikacijski turnir za EP 2018. u Finskoj:
- Igra se u Puli, Rovinju i Poreču, sastajemo se sa San Marinom, Latvijom i Danskom. Natjecanje nastavljaju dvije prvoplasirane selekcije, a na proljeće slijedi Elitno kolo sedam skupina s također po četiri sastava od kojih će euro-završnicu izboriti samo prvoplasirani koji s domaćinom formiraju finalni dio s tek osam sudionika. Nije lako proći takav filter.
Nije, iako Hrvati uvijek pucaju visoko, pa što pogode, što uhvate.
- Bili smo na revijama u Kataru i Japanu, uglavnom bez nekolicine ponajboljih budući da se igralo izvan termina Uefe. Ipak je bilo dobro, zapaženo. Barem sam totalno snimio kadar.
Riječ je o igračima rođenim poslije 1. siječnja 1999. Zna se da nije svaka generacija jednako talentirana, poput onih 1996. i 1998. koje su sudjelovale i na EP-u i na SP-u kategorija U-17 i U-19.
- Tražimo, radimo, napredujemo. Smijemo se nadati.
Predsjednik Kuće nogometa Davor Šuker i suradnici iz Izvršnog odbora rado su povjerenje povjerili baš Robertu. Koji se ima za čim okrenuti, i što planirati. Svi navijamo da zajedno sa svojim dečkima ode što dalje.
- Svjesni smo da se sve okreće oko A-reprezentacije. To je logično. Posebno su intrigantne situacije poput aktualne, kad se u napetim uvjetima namjerava izboriti odlazak na još jedno veliko natjecanje.
Napetim, u prijevodu neizvjesnim. Je li atenska ekspedicija uistinu tako opasna? Naime, dio bivših asova, poglavito iz Robertove, splitske regije, priželjkivao je u doigravanju upravo momčad njemačkog stručnjaka Michaela Skibbea…?
- Ja ne spadam u taj krug, dapače. Siguran sam da nam je ždrijeb u Zürichu servirao najtežeg, najneugodnijeg protivnika.
Naglasio bi Jarni još jedan pojam, najgoreg, ali bira riječi; mogao bi netko pogrešno pomisliti da su Grci najgori, odnosno najlošiji, najslabiji...
- Jasno da nisu. Da biram, uvijek bih prije izabrao Švedsku te Irsku iz Dublina i Belfasta. Grčku jedino ako ostane, ako nema drukčije varijante.
Po čemu ih je zapamtio iz dva zahtjevna sraza u ciklusu za SP 1998. kad je u Zagrebu završilo 1:1, u Solunu smo srećom dobili i zasluženo slavili spasonosnih 1:0?
- Kao i obično zabijao je Davor. I ona i ova Grčka, svaka Grčka, djeluje isto: čvrsto, tvrdo, sa startovima na granici dopuštenosti. Ne igra ni lijepo ni moderno, igra učinkovito. Fanatična u obrani, naprijed pak pod motom „što napravimo, napravimo“. Strahovito opasna u prekidima zbog čega treba po svaku cijenu izbjegavati kornere i slobodnjake u zoni iz koje ugrožava gol.
Glede takmaca upotrijebio je i ovu rečenicu:
- Idu kao kamikaze!
Kolika je prednost to što smo objektivno bolji, kompletniji, pogotovo tehnički?
- Nadam se da će biti odlučujuća.
Kojim bismo rezultatom 9. studenoga s Maksimira koliko-toliko mirno otputovali na novi obračun tri dana kasnije na Karaiskakisu?
- Pobjedom bez primljenog pogotka. Mnogo je povoljnije 1:0 nego 2:1. Povoljno i poželjno.
Postoji li recept?
- Postoji. Ponoviti Kijev. Kad smo utvrdili bokove i centralnu poziciju, a naprijed raznovrsnošću i preciznošću redali prave stvari. Neusporedivo kvalitetnije od onog pokazanog na Islandu, Turskoj te na vlastitom terenu s Kosovom i Finskom.
Pirej će biti svakakav, jedino ne gostoljubiv?
- Naravno. Možda je još tako „neprijateljski“ u famoznom Solunu. U kojem smo, eto, uspjeli. Makar u vezi s tim nema straha budući da našim internacionalcima odgovara takva atmosfera, toliko su iskusni i prekaljeni u raznim iskušenjima i izazovima da ih potiče dodatno. Podražaj više ne škodi!
Robert Jarni i Zlatko Dalić davno su se jednu sezonu družili u Hajduku?
- Bili smo klinci. Svatko je otišao svojim putem. Veseli me što je Dala uspio u Aziji. Uspio je i u Hrvatskoj. Neka uspije i s Hrvatskom. Nije to misija u kojoj trebamo biti sramežljivi, pa po nogometaškim vrlinama smo neusporedivi!
Konkretan prijedlog:
- Srediti Grke znanjem i strpljenjem!
Toliko profesionalac koji je u Panathinaikosu skupio začudo pet skoro zanemarivih utakmica. Što nije štimalo?
- Štošta. Danas nebitno. Ostali su Danijel Šarić i Goran Vlaović. Sjećam se kako nam je neprestano pri ruci bio Mario Bonić.
U toj državi su se u dugom razdoblju od Martina Novoselca do Hrvoja Milića okupilo te igračku vještinu demonstrirali brojni Hrvati od imena i prezimena, osim već spomenutih karizmatski Velimir Zajec i galerija stvarno cijenjenih: Aljoša Asanović, Silvio Marić, Srđan Andrić, Igor Bišćan, Mario Galinović, Danijel Pranjić, Mladen Petrić, Tomislav Butina, Goran Tomić, Dino Drpić, Dario Krešić, Ante Rukavina, Marin Leovac… Tko bi ih sve nabrojio. I svi ovih tjedana rezoniraju jednako: u Rusiju mora bolji.
Nepotrebno je pogađati koji!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
