Za osvrt na junake vikenda i njihovu situaciju zamolili smo novinare dnevnih listova koji ih prate u stopu pa znaju sve. To su Toni Roić (Sportske novosti) i Slaven Alfirević (Slobodna Dalmacija). Ovo je njihova recenzija sročena u dahu, sukladno spomenutoj informiranosti. Bez pitanja, kamoli potpitanja.
SERGEJ JAKIROVIĆ HRVATSKI JÜRGEN KLOPP?
- U Gorici se nije radilo, a pogotovo ne steklo preko noći. Puno je faktora za iskorak i to peto mjesto. Rezultat se stvara na igralištu, no ključno je osnivanju 2009. godine kad su se fuzionirali Radnik i Polet iz Buševca - pojašnjava Roić upućen apsolutno u sve. – Polet je dao status, Radnik infrastrukturu i 180 igrača. Iako su nezahvalne i generalne procjene i dugoročne prognoze, elementi su na stolu. HNK Gorica ni po čemu ne asocira na potencijalni slom kakav se potkrao Kamen Ingradu, Varteksu, Karlovcu, Zagrebu, da ne govorimo o Primorcu, Dubravi, TŠK-u, Pomorcu…
Ona se profilirala na dvije nedvojbene vrline: 1) strpljenju, 2) želji za stalnim učenjem. Čim je tako, napreduješ. Osobito ako učiš od najboljih. Pozitivno je i što avanziranjem njeni ljudi nisu postali bahati, arogantni, samodovoljni. Bivši trener Damir Petravić, prvak Druge HNL 2011. kad „Bikovi“ nisu postali prvoligaši zbog licence ali i kalkulacija, veli da nije sreo ambicioznije nogometne djelatnike od Nenada Črnka i Mindaugasa Nikoličiusa. A u tom klubu osim predsjednika i sportskog direktora „Presveto Trojstvo“ sačinjava trener Sergej Jakirović. Nije ih teško opisati:
Črnko – mozak operacije, glava koja je sve smislila i osmislila, poduzetan, racionalan i štedljiv, nesklon avanturizmu;
Nikoličius – pun pogodak, karika koja je nedostajala, litavski poliglot, vrhunski menadžer, osoba koju uvažava i UEFA;
Jakirović - formalno debitant ali liderskih osobina, hrabar, majstor za stvaranje i igre i atmosfere, hrvatski Jürgen Klopp.
Dean Klafurić pa drugoligaški prvak Ivan Prelec otišli su u varšavsku Legiju zbog novca i brzo „izgorjeli“, a Jakirović bez kompleksa uletio u svlačionicu sa strancima iz deset država, kapetan Igor Čagalj i sad pamti sporazumijevanje rukama i nogama. Sergeju su previđali otkaz nakon pet poraza u prvih pet kola, kad ono – eto ih u gornjem dijelu sa šest uzastopnih gostujućih pobjeda koliko pristaje jedino Dinamu i Hajduku iz najuspješnijih sezona. Jasno da treba poraditi na tome kako domaće ne bi bile samo dvije.
Modernist Jakirović žali što u karijeri ranije nije sreo Milu Petkovića (zbilo se to u Kranjčevićevoj), stratega od kojeg je spoznao važnost psihologije. Nikoličius nerijetko podvuče da bi za bilo koji rat izabrao partnera-borca kakav je Jakirović.
Hoće li biti drukčije bez Iyaiya Believea Atiemwena? Nekidan se na Rujevici nije baš očitovalo, pretpostavljivo hoće budući da se radi o klasi koja – tvrdi Jakirović – rješava rebus „jedan na tri“. Ohrabruje želja za dokazivanjem Faruka Miye, Muse Muhammeda, Pape Cherifa Ndiayea, Lukasza Piotra Zwolinskog, Joeya Suka, koji ne taje da su do Velike Gorice, za koju prije nisu čuli, potegnuli zbog srebra Hrvatske u Rusiji. Domaći dečko Matija Dvorneković brine da se opća klima ne spusti ni za milimetar ni za decibel. Čudesno je kako se razmahao Kristijan Lovrić, koliko može idržati veteran Igor Čagalj, što čini Kristijan Kahlina pred mrežom… Ronaldo Deaconu i Martin Sroler pod posebnim su povećalom nade. Pohvale zaslužuju svi.
Svakako i navijači s pozitivističkim sloganom „Gorica Good Boys“, kuharica Vesna čiji jelovnik oduševljava, glasnogovornik Marko Vidalina prepun takta i razumijevanja u kontaktima s predstavncima javnosti koja je opčinjena svojim ljubimcima-prvotimcima poradi čega tribine u prosjeku pohodi 2000. Nije previše? Pa, Inter Zaprešić prati deset puta manje.
Profesionalci Crvenih poslije svake utakmice na strani temeljito počiste svoju kabinu. Simpatično? Preskroman epitet, i zato što se drugi toga ne sjete ni pod razno.
Ta izrazito složna obitelj mora pospješiti produktivnost omladinske škole. Od Grada će dobivati 3 milijuna kuna umjesto 1,8. Ne bi škodilo više transparentnosti glede poslovnog odnosa s litavskim biznismenom Gintarasom Staniulisom. Doduše, čim želi ulagati u novi stadion (godišnje navodno daje 500 tisuća eura za redovitu aktivnost) sugerira oziljnost i dugovječnost, ne brzinsku zaradu i još brže dizanje sidra, tako da se ptice zloslutnice smiju stišati, smiriti…
SINIŠA OREŠČANIN NOVI TOMISLAV IVIĆ?
- Nema dvojbe da Siniša Oreščanin opravdano stječe pravo građanstva u Hajduku i Splitu, maksimalno motiviran i predan poslu – ističe Alfirević, nastavljajući: - Naravno da Bili igraju vrlo solidno, stoga stižu pohvale gledatelja, suradnika, nogometaša. Činjenica je da šef struke prezentira zahtjevan rad i isto takav nogomet, podsjećajući na staro načelo legendarnog Luke Kaliterne: „Bitno je da poslije utakmice boli glava, a ne noge!“
Put lopte Majstora s mora zaista je programiran. Trener inzistira na kombinatorici sa željom da bubamara ide kao po špagi. Trener uči sebe i igrače, dosta riskirajući s obranom. Sustava 4-3-1-2 nije bilo još od Zorana Vulića u mandatu 2006./2007. Posrijedi je formacija s defenzivnim i centralnim veznim kao razigravačem te s dvojicom između postavljenima na distanci tako da sve sliči rombu. Naprijed nije klasična devetka, nego dvojac krilnih brzanaca…
Činjenica jest da je Oreščanin primljen s velikom skepsom. Kako i ne bi, kad je zapamćen kao ravnatelj Dinamovih kadeta koji je u 46. godini prvi put preuzeo prvoligaša, i to Hajduka! Poznato je da je u Poljud aterirao u paketu s direktoro škole Krešimirom Gojunom po prijedlogu zagrebačke podružnice Društva prijatelja Hajduka. Smije se reći – na užas navijača. Tako je jednom već bilo, tada je barba Luka sugerirao predsjedniku Ttu Kiriginu po odlasku karizmatskog Branka Zebeca: „Uzmi Tomislava Ivića. Nije bio osobit igrač, sigurno ne zna puno, ali voli radit'!“ Sličan je i talijanski primjer, ono kad je Silvio Berlusconu u Milan doveo Arriga Sacchija, anonimca iz Parme, a ne prominentnog Fabia Capella, i nije pogriješio, dapače, razbio je predrasude.
Bio sam s hajdukovcima u Turskoj, svjedočio dopodnevnoj kratkoj ali intenzivnoj obradi u teretani, popodne pak dvosatnom druženju s loptom. Nisu se istrčavale dionice, netko je primijetio da nikad nije bilo tako ugodnih priprema. Uvježbavani su aspekti igre s famoznom širinom i dubinom. I, kao što smo vidjeli u Osijeku, sve funkcionira.
Da, mnogo je novih lica, potvrđuje se izrazito nadarena generacija rođenih 1999. i 2000. Predvođena Antom Palaversom bogato transferiranim u Manchester City, s Domagojem Bradarićem, Darkom Nejašmićem, Micheleom Šegom, Toniom Teklićem, s Mariom Vuškovićem koji je i dosta mlađi, iz sredine studenoga 2001. Što kazati, osim – sjajno. Odlično je i što Franko Bogdan iz svoga Adriatica najperspektivnije šalje u Poljud.
Ne znam kako se Oreščanin nosi s pritiskom, sigurno ne lako, ogrnut definicijom „Dinamov kadar“ na koju uzvraća „Pa što, sad sam u Hajduku i sve dajem za naše boje i interese“. Vjerojatno pomaže podatak da mu je supruga iz Aržana. Na press-konferencijama i dalje je malo suspregnut. Nema razloga, pa čovjek je pametan, dobar, drag. Kulturan, normalan. Život piše razne priče, on se nema čega sramiti; zar bi se trebao ispričavati, smješno…
Hajduk ima kvalitetnog trenera. To što njegov put asocira na Ivićev ne znači da će dosegnuti „Ivanovu“ klasu, ali takvu mogućnost ni ne demantira! Priličan je zaostatak na ljestvici, osam bodova za Lokomotivom i Rijekom koje po sadašnjem poretku idu u Europu. Nezgodno je i što u nedjelju dolaze tradicionalno opasni Lokosi. Makar je to i šansa. Siniša Oreščanin je primjeren učitelj, neka se dokaže i kao natjecatelj!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
