Nižnji Novgorod, Soči, Moskva i opet Moskva. Ansambl Zlatka Dalića pred 40.851, 44.287, pa 78.011 i još jednom 78.011 neposredno nazočnih na pretrpanim tribinama mundijalskih stadiona te u srcima barem milijardu ljudi širom planeta. U domovini totalni delirij, povijesno-ponosni krešendo. Opće čuđenje i oduševljenje Zemljana, koji ne mogu shvatiti kako je jedna mala država s oko 4 milijuna stanovnika sposobna toliko blistati i u najpopularnijem sportu doći tako daleko. U sam vrh. Na drugu, srebrnu stepenicu među 211 članica Fife, asocijacije masovnije i od Ujedinjenih Naroda, koji okupljaju 193.
Doista čista fantazija kojoj se prispodobljuje samo jedna riječ: nevjerojatno.
Kao veliko priznanje hrvatskom nogometu stoji činjenica da su od dvadesettrojice Vatrenih s „ruske liste i fronte“ čak dvadesetdvojica prošla obuku u tuzemnim klubovima, na poligonima uglavnom lišenim i elementarne infrastrukture. A i onaj preostali, Ivan Rakitić, zarana je uključen pa priključen selekciji U-21, stječući ključne naglaske osebujne hrvatske škole.
Dakako da treba nabrojiti sve Raketine suigrače i prijatelje, one koje nikad nećemo jer ne smijemo zaboraviti. Kapetanski i nogometaški predvođene gotovo nestvarnim Lukom Modrićem. To su slijedom brojeva Dominik Livaković, Šime Vrsaljko, Ivan Strinić, Ivan Perišić, Vedran Ćorluka, Dejan Lovren, Mateo Kovačić, Andrej Kramarić, Marcelo Brozović, Lovre Kalinić, Tin Jedvaj, Filip Bradarić, Duje Ćaleta-Car, Mario Mandžukić, Ante Rebić, Milan Badelj, Marko Pjaca, Domagoj Vida, Josip Pivarić, Danijel Subašić. Jedan nedostaje? Ne, tu je: Nikola Kalinić, koji je – nesmotrenošću – sam sebe eliminirao iz pobjedničke ekspedicije, ali je pridonosio u kvalifikacijama i to nitko ne preskače.
Izbornik je i tada i uvijek podvlačio da je u svakom trenutku imao slobodne ruke za originalnu kreaciju i hrabru akciju, znači da ga predsjednik Davor Šuker nikad ničim nije sputavao ni ograničavao. Razgranati team suradnika raznih profila govori da je zadaća shvaćana super ozbiljno, studiozno do znanstvenih kota. Odane navijačke mase nisu pitale za trošak, bilo je bitno doći na poprište zbivanja i svjedočiti izravnom prijenosu sudbine. Koju su pod broj 1 trasirali sjajni igrači, što je u nebrojenim prigodama apostrofirao i njihov šef – stručnjak posebnog formata, imenovan u gotovo izgubljenoj situaciji.
Lako je lakonski zaključiti da se sve posložilo. Ta definicija uključivala bi odveć slučajnosti, umanjivala stvarni prinos aktera. Svjetsko prvenstvo 2018. godine s Rusijom naših snova donio je Hrvatskoj potvrdu nadarenosti, dimenziju samouvjerenosti, moć kompaktnosti. Nadamo se – i viziju budućnosti. Ne tak one na nogometnom igralištu, plohi idealnih mjera 105 sa 70 metara. Sasvim je normalno da je posrijedi više od igre, od sporta. Dokaz da je štošta izvjesno ako je trud maksimalan, stručnost neupitna. Na takvim razinama motiv se podrazumijeva. Stoga su nogometaši proširili horizonte svima. Kopiraju li ih dostojno…?
Ovih dana i tjedana mediji opširno podsjećaju na slavnu storiju Srebrnih, junaka za sva vremena. Opravdano i zasluženo. Premda su novi izazovi, nove obveze, nova nada. Baš zato! Pogled preko ramena nadasve je koristan zbog skupljanja inspiracije za reprizu. Bilo kakvu. Ne treba robovati iluzijama o idućim podvizima okrunjenim kolajnama; bit ćemo prezadovoljni solidnim participiranjem u tom điru jer konkurencija je strašna. Možda prije ili kasnije izraste generacija spremna za sličan podvig. Podržavat ćemo i voljeti svaku. Kako i ne bi, kad je naša!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
