U samo godinu dana tim menadžer Davor Radmanović (62) surađivao je s četvoricom trenera i isto toliko sportskih direktora koji su se smjenjivali kod Zeleno-žutih!
- Riječ je o Manuelu Marquezu, Curru Torresu, Krunoslavu Renduliću i Igoru Cvitanoviću odnosno Pepeu Calderonu, Febronu Zinou, Davidu Vizcainu i Javieru Moranu. Samo je Javier u službi i sada.
Donedavni šef omladinske škole kojemu na novoj dužnosti pomaže istarska legenda Goran Roce, glavni skaut. Lani je dakle angažiran Radmanović, zapamćen kao izvrsni vezni Rijeke i Maribora pa Herculesa iz Alicantea. Zna se kako i zašto:
- U Španjolsku sam otišao 1987. godine. Igrao, onda ostao u nogometu, trenirao. U raznim sredinama. Kad sam vodio Herculesove juniore sportski je direktor bio Sergio Fernandez Alvarez, koji je na toj funkciji u Deportivo Alavesu od 2016. Pa čim se Alaves poslovno povezao s Istrom 1961, sjetio se Sergio mene.
Bila je to savršena odluka s obzirom na Davorov sportski životopis, znanje španjolskoga, svakako i upućenost u pulska zbivanja.
- Ja sam iz Labina, naravno da sam počeo u Rudaru. U međuvremenu redovito dolazio u stari kraj barem dvaput godišnje. Sve pratio. Poznam ljude i mentalitet. Rado sam prihvatio. Živim u roditeljskom labinskom stanu i svakog dana vozim do „Drosine“, ukupno 100 kilometara. Familija je u Alicanteu. Po novom dvaput u 12 mjeseci odlazim tamo, za Božić obvezno.
Ima suprugu Suzanu, ljubav iz rodnoga grada, te dvije kćerke, Tihanu i Maju.
- Zetovi su Španjolci, Juan-Jose i Servan. Unuk je Mario, unuka Valentina, uskoro stiže Alba.
Djed uživa u Marijevom nogometnom talentu:
- Sad je s dijelom obitelji ovdje, kombinira kupanje i gledanje Istrinih treninga!
Duga je lista Radmanovićevih profesionalnih obveza:
- Podrazumijeva se prevoditeljska. Zadužen sam za sve svakodnevne aktivnosti, za organizaciju prijevoza i boravka na gostovanjima. Brinem o igračima u vezi sa smještajem, prehranom, dočecima na aerodromima u Trstu ili Veneciji. Sređujem radne dozvole, zdravstveno osiguranje, bilo kakav problem. Na utakmicama sam službeni klupski predstavnik, bavim se i ostalom papirologijom. I kontaktima s centralom u Alavesu.
Desna je ruka izvršnom Istrinom direktoru Mikelu Lauzurici Evoletu. Na dispoziciji predsjedniku Branku Devideu Vincentiju, zagrebačkom odvjetniku peruanskih korijena.
- Činjenica je da bez većinskog vlasnika ne bi išlo. Baskonia Alaves već je uložila minimalno 5 milijuna eura. Vratila dugove, tako da smo – mislim – na nuli. Financije su riješene 100 posto, živimo i radimo uredno. Plaće su redovite, sigurnost zagarantirana. Postoje zaista svi uvjeti za sportski rezultat. Nadam se da neće izostati.
U tom kontekstu vrlo je bitna pobjeda (2:0) prošlog petka u Zaprešiću?
- Jasno. Premda smo se dobro držali i u Poljudu neovisno o porazu (0:2).
Kako mu se čini novi trener Ivan Prelec?
- A kako, sjajno. Mlad, obrazovan, sustavan, ozbiljan. Normalan. Pun pogodak.
Ove subote dočekuju Varaždince i slove favoritima?
- Dragocjena su ta tri boda, radi potvrde mogućnosti i solidnog zamaha. Jer cilj nije dvojben: izbjeći dva posljednja mjesta, biti u najgorem slučaju osmi da se napokon ne mora u play-off.
Ultrasi su zadovoljni, posjeta neće podbaciti?
- Očekujemo 3.000 gledatelja, bučnih navijača. Ključno je bodove osvajati u susretima s izravnim suparnicima, oni vrijede dvostruko.
Rado podsjeća na jedan podatak:
- Protiv Intera u zapisniku su bila čak dvanaestorica ovdašnjih, hrvatskih kandidata: Lovro Majkić, Petar Bosančić, Šime Gržan, Marin Grujević, Antonio Ivančić, Josip Tomašević, Mario Ćuže, Josip Čondrić, Petar Rubić, Martin Franić, Mario Munivrana i Robert Perić. Plus Markus Pavić koji je Hrvat iz Austrije i Agron Rufati koji je makedonski Albanac rođen i odrastao u Zagrebu te Stefan Lončar iz Crne Gore. Od tzv. potpunih inozemaca jedino Regan Obeng (Gana) i dvojica Španjolaca - Einar Galilea Azaceta i Adrian Fuentes Gonzalez. Prema tome, više nismo legija stranaca.
Impresionirao je mladi Ćuže, dvostruki strijelac?
- Super nadaren i potentan. Znao je trener tko i kakav mu treba.
U stožeru su i šefov prvi asistent Damir Grlić, stručnjak za kondiciju Luka Krklješ i učitelj vratara Tihomir Bulat. Sposobna i poletna klapa. A kakav je, zapravo, interes Alavesa, je li potaknut i gospodarskim sadržajima glede izvanrednog, „morskog“ položaja Pule i neupitnih potencijala?
- Koliko je meni poznato, nije. Osnovna je sportska intencija: pronalazak potencijalnih pojačanja iz naše zemlje i regije te kaljenje vlastitoga kadra koji nije odmah spreman za visoke zahtjeve La Lige pa mora stasati u lakšoj konkurenciji.
Kako team manager procjenjuje HT Prvu ligu?
- Iz sezone u sezonu sve bolja, jača, uspješnija. Puno pridonose obnovljena igrališta.
Obnovljena (i) zaslugom HNS-a.
- Ovo naše stvarno je odlično. Evo primjera: u nedjelju je curilo kao iz kabla, bio je to klasičan prolom oblaka u cjelodnevnom roku, a u ponedjeljak nisi na travnjaku mogao pronaći kap vode!
Dinamo je opet br. 1?
- Da, apsolutno. Iako ne bih zanemarivao Rijeku i Hajduk, a ni Osijek. Vjerujem da će Plavi ponovo biti pravi i u Europi.
Davor Radmanović, prinova sa statusom pojačanje iz Alicantea, u taj grad je doveo i Dubravka Pavličića i Janka Jankovića. U Puli je pak nosio i Istrin dres:
- Kad sam bio u vojsci s dečkima sam trenirao, poslije se i registrirao. Trener je bio Joško Skoblar, koji me doveo na Kantridu.
Ona je dakako posebna priča:
- Osvojili smo prvi trofej, kup maršala Tita 1978. U finalu je pala Trepča (1:0). U toj generaciji bio sam s Radojkom Avramovićem, Sergiom Machinom, Milošem Hrstićem, Nikicom Cukrovom, Zvjezdanom Radinom, Srećkom Juričićem, Salihom Durkalićem, Milanom Radovićem, Miodragom Kustudićem, Milanom Ružićem, Damirom Desnicom, Zoranom Šestanom…, vodio nas je Dragutin Spasojević.
I danas se ponosi kako je 1984. pod stijenama isprašen Real, jednako tako ljuti kad se spomene madridski uzvrat:
- Izgubili smo 0:3 zaslugom i sudaca. A Skoblar je stvorio strašnu kompoziciju (nap.a: Mauro Ravnich, Nebojša Malbaša, Boris Tičić, Srećko Juričić, Miloš Hrstić, Borče Sredojević, Nenad Gračan, Adriano Fegic, Dragan Stevanović, Danko Matrljan, Damir Desnica, Davor Radmanović, Nikica Milenković…)
Osobito je ogorčen na beogradskog arbitra Zorana Petrovića:
- Taj nas je u kup-finalu 1987. s Hajdukom baš upropastio.
Na Partizanovom stadionu poveli su Splićani pogotkom Aljoše Asanovića, izjednačio je upravo DR.
- Petrović je učinio sve da ne dobijemo. Nakraju su presuđivali jedanaesterci, ukupno 22. Mladen Vranković na teren je poslao Maura Ravnicha, Igora Jelavića, Roberta Rubčića, Vladu Kotura, Roberta Palisku, Borču Sredojevića, Janka Jankovića, Mladena Mladenovića, mene, Danka Matrljana i Zorana Vujčića. Ulazili su Zoran Škerjanc i Predrag Valenčić. Šteta što je Nenad Gračan godinu ranije preselio na Poljud…
Sve je to daleka prošlost. Radmanovićeva sadašnjost je s Istrom 1961.
- Potpisao sam još jednom, do sljedećeg ljeta. Koncentriran na svoje zadatke. Veseo zbog općeg pomaka. Zbog čiste, zdrave atmosfere i poticajnog mira u kojem je lako raditi.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
